Razbijena 3 i pol mita o vježbanju!

Dating > Razbijena 3 i pol mita o vježbanju!

Click here: ※ Razbijena 3 i pol mita o vježbanju! ※ ♥ Razbijena 3 i pol mita o vježbanju!

Na njemu se, meðutim, vidjelo da mu život nije oduvijek bio takav. Tu poèinje tkivo duše, poloviènih misli, naš se život pred nama prostire, odnosi i zakoni najednom bivaju jasni u doživljaju koji nam se dosad èinio nerazjašnjenim i zbrkanim. Možda æeš zaboraviti imena, neæeš se više toèno sjeæati malih sudbina i briga tih ljudi, no nikada neæeš zaboraviti kako si se u nekom sretnom èasu najprije zbližio s djecom, zatim s blijedom ženicom, a 19 onda s mužem ili djedom.

Na posljednjoj sedždi je proučio dovu: 'Dragi Allahu, Vladaru 'Arša uzvišenog, o, Ti koji radiš ono š to želiš, ob­ raćam Ti se radi Tvoje neizmjerne moći, neprikosnovene vlasti i svjetla koje je ispunilo sve kutke Tvoga 'Arša, da me sačuvaš zla ovog razbojnika. On putuje u planine jer ga mori neka nejasna èežnja, neshvaæena žudnja za prirodom, zemljom i raslinjem; putuje u Rim jer je to dio opæe kulture. Osjeæao sam se usamljenim i protiv svoje volje odvojenim od svih spona sa životom, a taj jaz izmeðu života i sebe instinktivno sam nastojao premostiti uèenjem, znanjem, spoznavanjem. Jato velikih, iskonski mraènih, golemih ptièurina doletjelo je uz bjesomuèan lepet krila. Silnom predanošæu, ali bez upornosti, bavio sam se èas poviješæu, èas prirodnim znanostima, tjedan dana svakodnevno do sitnih sati pravio botanièke preparate, a zatim èetrnaest dana ništa drugo ne radio nego èitao Goethea. Kao što rekoh - neobièni ljudi. Tko doista nešto jest i posjeduje neku vrstu vjere, rado se pokorava tim glasovima i iz takvih trenutaka izlazi produbljena pogleda. Po tom izrazu Vasil i njego­ vi sljedbenici su dobili ime m11'tezilije udaljeni. Neko od njih reče: 'Podijelimo ovo stado! A niti hladne noge nisu samo ženski problem!

Èujemo ih ne mareæi za njih. Moji potkovani potplati bezbroj su se puta poskliznuli na glatkome, pokislom ploèniku. SRAM je pojam kojeg svi znaju u svom značenju ali je neprimjenjiv.

Umjeće dokolice - Postoje stvari i želje uz koje vezujem svu zadihanu životnu radost i predodžbu o najpoželjnijoj zemaljskoj slasti; a tu prije svih ubrajam ove tri: zvjezdanu zimsku noæ u visokome gorju, veèernju vožnju barkom po venecijanskoj laguni, te vrebanje orla iznad planina. Kada se nakupe, nije ih lako skinuti!

HERMANN HESSE HERMANN HESSE HERMANN HESSE Umijeæe dokolice NASLOV IZVORNIKA Die Kunst des MuBiggangs Copyright © 1973 by Hermann Hesse. Alle Rechte bei und vorbehalten durch Suhrkamp Verlag Frankfurt am Main Sva prava pridržana. Dijelovi ove publikacije ne smiju se reproducirati ili koristiti u bilo kojem obliku ili bilo kojim sredstvom, elektronièkim ili mehanièkim, ukljuèujuæi fotokopiranje i snimanje, ili bilo kakvim informatièkim sustavom za pohranu ili obnavljanje, bez pisane dozvole izdavaèa. Umijeæe dokolice Kratka proza iz ostavštine CIP - Katatogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuèilišna knjižnica, Zagreb UDK 821. Kada ne bih uistinu bio vrlo radišan èovjek, kako bih uopæe došao na ideju da smišljam hvalospjeve i teorije dokolice. Roðeni, genijalni dokolièari takvo što nikada ne èine. Èesto sam zajedno s opæenitim upozorenjem na neutemeljenost takve ljudske oholosti takoðer neposredno upozoravao na dogaðaje iz naše najnovije povijesti, na psihièku nepripremljenost i hvastavu lakomislenost s kojom smo pošli u rat, na nesklonost kako naroda tako i pojedinaca da sukrivnju za to traže kod sebe samih. Umijeæe dokolice Poglavlje umjetnièke higijene Kako je i duhovni rad sve više nalikovao nasilnomu industrijskom pogonu bez tradicije i ukusa, a znanost i škola još više se trsile lišiti nas slobode i osobnosti te nam stanje usiljenog, zadihanog pregnuæa od malih nogu nametnuti kao ideal, tako je, uz neka druga staromodna umijeæa, i umijeæe dokolice sve više propadalo, gubilo ugled, padalo u zaborav. Nije da smo u tome ikada bili majstori! Dokolièarenjem razvijenim do umijeæa na Zapadu su se uvijek bavili tek bezazleni diletanti. Utoliko je zaèudnije -u ovo naše doba kada mnogi èeznutljivo pogledavaju prema Istoku i s podosta napora nastoje uloviti trunku radosti iz Shiraza i Bagdada, malo kulture i tradicije iz Indije i ponešto ozbiljnosti i dubine iz Budhinih svetinja - da malo tko posegne za onim najbližim i pokuša ovladati djeliæem èarolije koju, èitajuæi orijentalne knjige pripovjedaka, osjeæamo kako struji iz zdencima rashlaðenih dvorišta maurskih palaèa. Zastoje Oscar Wilde u svojoj premorenoj mašti tako rado bježao onamo? A ipak ih s užitkom èitamo, ubrzo ih zaboravimo da bismo ih zatim s istim zadovoljstvom iznova preèitavali. Ta se pojava èesto pripisuje lijepoj, razvijenoj pripovjednoj umjetnosti Istoka. No time vjerojatno precjenjujemo svoj estetski sud: jer, ako su rijetki, pravi pripovjedaèki talenti naše vlastite književnosti u nas tako strašno slabo cijenjeni, zašto bismo trèali za strancima? Takoðer, nije rijeè ni o radosnome uživanju u umjetnosti pripovijedanja, barem ne 11 viiiin o njemu. U biti, za nju opæenito imamo malo smisla; osim iu:kii'ia sadržaja mi èitajuæi zapravo tražimo samo psihološke i sentimentalne podražaje. Pozadina te istoènjaèke umjetnosti, koja nas tako snažno oèarava, jest orijentalna tromost, ona do umijeæa razvijena dokolica, vještina kojom se vlada s mjerom ukusa i u njoj uživa. Arapski pripovjedaè na vrhuncu napetosti svoje bajke još uvijek ima napretek vremena do u najsitnije potankosti opisati purpurni kraljevski šator, vezenu i dragim kamenjem nakiæenu podsedli-cu, vrline derviša ili savršenstva istinskoga mudraca. Prije negoli kraljeviæu ili kraljevni išta dopusti reæi, lakim nam potezima doèarava rumenilo i živahne crte njezinih usana, sjaj i oblik lijepih joj bijelih zuba, dražesnost smjelo usplamtjela ili sramežljivo oborena pogleda i pokret njegovane, besprijekorno bijele ruke na kojoj se ružièasti nokti opalnoga sjaja nadmeæu s blještavi-lom prstenja optoèena biserjem. A slušatelj ga ne prekida, on ne zna za nestrpljenje i modernu èitalaèku halapljivost, on s jednakom revnošæu i užitkom sluša o svojstvima nekog starog pustinjaka, o ljubavnim radostima mladiæa ili o samoubojstvu u nemilost paloga vezira. Dok èitamo, neprestance nas prati osjeæaj èeznuæa i zavisti: Ovi ljudi imaju vremena! Oni mogu dan i noæ potrošiti domišljajuæi se novim prispodobama za ljepotu kra-sotice ili podlost zlikovca! A slušatelji, ako je u podne zapoèeta pripovijest do veèer tek napola isprièana, mirno poðu na poèinak, pomole se i zahvalni Alahu utonu u san, jer sutra je novi dan. Oni su milijunaši vremena, koji kao da grabe iz neiscrpna zdenca, pa im gubitak jednog sata i dana i tjedna ne znaèi mnogo. I dok èitamo one beskrajne, isprepletene, èudnovate basne i prièe, mi i sami postajemo neobièno strpljivi te podlegavši naèas velikoj èaroliji ne priželjkujemo kraj - božica dokolice dotakla nas je svojim èarobnim štapiæem. Ono što pokreæe mnoge od toga silnoga mnoštva ljudi, koji odnedavna tako umorni i ispunjeni vjerom ponovno hodoèaste kolijevci èovjeèanstva padajuæi pod noge velikomu Konfuciju i velikomu Lao-Ceu, duboka je èežnja za božanskom dokolicom. Što je èarolija boga Bakha, kojom nas lišava briga, stoje slatka, 12 omamljiva slast hašiša naspram beskrajno dubokoga mira pustinjaka koji zasjevši na grebenu planine promatra kruženje svoje sjene i pozorno slušajuæi dušom se predaje stalnom, tihom, opojnom ritmu sunaca i mjeseci u kruženju? Kod nas, na jadnom Zapadu, vrijeme smo rastrgali na male i majušne komadiæe od kojih svaki još vrijedi jednoga novèiæa; no tamo, ono nerastrgano još uvijek teèe u neprekinutu plimnom valu utažujuæi žeð svijeta, neiscrpno poput morske soli i svjetlosti zvijezda. Strana mi je svaka pomisao da bih našoj industriji i našoj znanosti, koje proždiru osobnosti, htio dati kakav savjet. Ako industrija i znanost više ne trebaju osobnosti, neka ih i nemaju. No mi umjetnici, koji usred velikoga kulturnog bankrota prebivamo na otoku s još donekle podnošljivim životnim uvjetima, mi moramo nastaviti poštivati neke druge zakone. Za nas osobnost nije luksuz, veæ uvjet opstojnosti, zrak bez kojega nema života, kapital bez kojeg se ne može. Pritom pod umjetnicima podrazumijevam sve one koji nužno žele osjeæati vlastito življenje i rast, biti svjesni temelja svoje snage i na njima se izgraðivati po uroðenim zakonima, svoj život, dakle, ne svjedoèiti obavljanjem neke podreðene djelatnosti èija bit i djelovanje nisu u jednako jasnom i smislenom odnosu s temeljima u kakvom su, kod dobre graðevine, svod i zid, krov i stup. No umjetnicima je oduvijek trebala povremena dokolica, dijelom da bi si protumaèili novosteèena znanja i iskustva i pustili da ono što u njima podsvjesno radi, sazrije, a dijelom da bi, nenamjerno se predajuæi, uvijek iznova bivali sve bliži prirodnomu, bili ponovno djeca, ponovno se osjetili prijateljem i bratom zemlje, biljke, stijene i oblaka. Nevažno je stvara li tko slike ili stihove ili tek želi uživati u sebi graditelju, pjesniku i stvaratelju, svakomu neminovno uvijek iznova dolaze predasi. Slikar stoji ispred svježe grundirane slike, osjeæa da još nema potrebnu sabranost i unutarnji poriv te poèinje iskušavati, kolebati se, usiljeno raditi, da bi na posljetku u bijesu ili tuzi sve bacio, pa osjetivši se nesposobnim i nedoraslim diènomu zadatku te proklinjuci dan kada posta slikarom on zapre radionicu jalan na svakog uliènog pometaèa kojemu dani prolaze u ugodnoj djelatnosti i miru savjesti. Pjesnik se zbuni pred zapoèetim planom ne nalazeæi u njemu 13 više onu velièinu koju je isprva osjeæao, iskriža rijeèi i stranice, ponovno ih napiše, doskora i njih baci u vatru, a od onog, stoje nekoæ jasno zrio, sad najednom vidi tek nejasan titraj u maglovitim daljinama, a vlastite mu se strasti i osjeæaji najednom èine trièavima, neiskrenima, sluèajnima te on od njih bježi isto onako zavideæi uliènomu pometaèu. Život mnogih umjetnika treæinom se, pa i polovicom sastoji od takvih trenutaka. Samo rijetki iznimni ljudi sposobni su stvarati u neprekinutu tijeku gotovo bez stanke. Tako nastaju naizgled prazne stanke dokolice kojih je vanjski izgled oduvijek izazivao prijezir ili sažaljenje skuèenih umova koji ne razumiju umjetnost. Kao što filistar teško može razumjeti kako golem i silno složen posao može stati u jedan jedini stvaralaèki sat, on isto tako ne može shvatiti zašto jedan toliko šašav umjetnik jednostavno ne nastavi slikati, nizati poteze kista i zašto u miru ne dovrši svoje slike, zašto je, štoviše, tako èesto nesposoban za daljnji rad, zašto se baca i tone u razmišljanja i na nekoliko dana ili tjedana zatvara svoju radionicu. I samoga umjetnika svaki put iznenade i prevare te stanke i on ponovno upada u iste nevolje i samoga sebe muèi sve dok ne shvati da mora poštivati uroðene mu zakone i da ga, stoje utješno, jednako èesto paralizira izobilje kao i umor. U njemu sazrijeva nešto što bi on najradije još danas pretvorio u vidljivo, lijepo djelo, no ono se ne da, nije još zrelo, svoje jedino moguæe, najljepše rješenje ono u sebi još nosi kao zagonetku. Ne preostaje, dakle, drugo doli èekanje. Za to èekanje postoje stotine lijepih razonoda, poglavito usavršavanje u poznavanju djela znaèajnih prethodnika i suvremenika. Ali nosiš li posvuda sa sobom, kao trn u peti, neriješen dramski zadatak, tad je najèešæe neugodno èitati Shakespearea, a muèi li i žalosti li te prvi neuspjeh skice za sliku, Tizian æe ti vjerojatno biti loša utjeha. Ostali, koji se još nisu prikljuèili svetom ratu protiv alkohola, koji i meðu samim umjetnicima odnedavna ima sve više uspjeha, pronalaze put do mjesta na kojima se toèi dobra kapljica. Ali ono nije za svakoga. Voljeti ga umjetnièki i mudro, u njem uživati, a laskavi mu jezik razumjeti u svoj njegovoj nježnosti, za to èovjek, skoro kao i za druge umjetnosti, mora imati prirodnoga dara, a èak i tad mu je potrebno školovanje i ne slijedi li dobru tradiciju, rijetko æe dosegnuti savršenstvo. Èak i kada bi bio odabranik, upravo æe u neplodna vremena o kojima govorimo, rijetko u džepu imati dovoljno novca za pravo štovanje nekoga božanstva. I kako da sada izmeðu tih dviju opasnosti - rada preko volje i u zlo doba, i u misli utonule, obeshrabrujuæe praznine - kako da umjetnik spasi i tijelo i dušu? Druženje, sport, putovanja i slièno, razonode su koje u takvim situacijama ne pomažu i djelomice u obzir dolaze samo za imuæne, a u njih se ubrajati nikada nije bila ambicija umjetnika. A i sestrinske umjetnosti obièno u zla vremena jedna drugu ostavljaju na cjedilu: pjesnik koji pati zbog nekog neriješenog zadatka, veoma æe rijetko u slikara ili slikar u glazbenika pronaæi i, svoj mir i ravnotežu. Povremeno obeshrabrenoga i bespomoænoga sat Beethovena može jednako lako dokrajèiti kao i ozdraviti. Tu je toèka na kojoj mi bolno nedostaje solidnom tradicijom ustaljeno i profinjeno umijeæe ljenèarenja i gdje moja inaèe bezgrešno germanska æud sa zavišæu i èežnjom pogledava prema majèinskoj Aziji u kojoj je jedna pradavna vježba uspjela u prividno bezoblièno stanje vegetiranja i nerada unijeti neki ritam koji rašèlanjuje i oplemenjuje. Mogu bez okolišanja reæi da sam mnogo vremena potrošio na eksperimentalno bavljenje problemom toga umijeæa. Iskustva koja sam pritom stekao moram saèuvati za kasniju, posebnu prigodu - neka zasad bude dostatna moja tvrdnja da sam, primjerice, nauèio u kritiènim se vremenima me-todièno i s velikim užitkom baviti neradom. No da se moguæi 15 umjetnici meðu èitateljima, umjesto da se sami prihvate meto-diènoga ljenèarenja, ne bi razoèarano odvratili kao od kakva šarlatana, dat æu još u nekoliko reèenica pregled svoga vlastitoga prvog naukovanja u hramu toga umijeæa. Domišljajuæi se razlozima tog neuspjeha, naposljetku spoznah da se u tim knjigama dokraja smije uživati samo ležeæi ili sjedeæi na podu. Uspravni zapadnjaèki stolac lišava ih svakog djelovanja. Pritom sam, usput, po prvi put postao svjestan potpuno drugaèijega pogleda na prostor i stvari koji èovjek ima iz ležeæeg položaja ili èuènja. Uskoro otkrih da se djelovanje orijentalnog ozraèja udvo-struèavalo kada bih, umjesto da sam èitam, drugima davao da mi èitaju pri èemu je nužno da i èitaè leži ili èuèi. To sada racionalno bavljenje èitanjem uskoro je stvorilo osjeæaj rezignirana slušatelja i on me osposobio da nakon kratkog vremena i bez èitanja mogu satima mirovati i svoju pozornost zaokupiti prividnim sitnicama zakonitostima leta mušica, ritmikom èestica prašine ulovljenih u sunèanoj zraci, melodikom svjetlosnih valova itd. To je urodilo sve veæom zaèuðenošæu nad mnoštvom zbivanja i umirujuæim, potpunim zaboravom sebe samoga èime se stjeèe osnova za blagotvoran i nikada dosadan far niente. Bio je to poèetak. Drugi æe izabrati neke druge putove da bi iz svjesnoga života utonuli u umjetnicima toliko nužne i teško ostvarive sate samozaborava. Kada bi ovaj moj poticaj od nekog možda postojeæeg zapadnjaèkog majstora dokolice izmamio da progovori o svome sustavu, ispunio bi mi žarku želju. No, kada jednom zgodom u vlaku izmeðu Verone i Padove nekoj njemaèkoj obitelji ne uskratih svoja zapažanja o toj temi, oni me uljudno i hladno zamoliše da šutim; a kad sam drugom zgodom u Luzernu plj usnuo pokvarenog konobara, tada ne bijah zamoljen, veæ fizièki prisiljen da nelijepo se žureæi napustim gostionicu. Od tog doba nauèio sam se svladavati. Takoðer mi pada na um da sam zapravo na svim svoj im kraæim putovanjima bio sasvim zadovoljan i sa svakog puta donio veæe ili manje blago. Pa èemu onda grditi? O pitanju, kako suvremen èovjek treba putovati, ima mnogo knjiga i knjižica, ali, koliko znam, ne i dobrih. Kada netko kreæe na put radi razonode, zapravo bi trebao znati što èini i zašto to èini. Današnji putujuæi graðanin to ne zna. On putuje jer je ljeti u gradu prevruæe. Putuje jer se nada da æe se promjenom zraka, pogledom na druge krajeve i ljude odmoriti od naporna posla. On putuje u planine jer ga mori neka nejasna èežnja, neshvaæena žudnja za prirodom, zemljom i raslinjem; putuje u Rim jer je to dio opæe kulture. No on putuje uglavnom zato jer putuju i svi njegovi roðaci i susjedi, jer se poslije o tome može prièati i hvastati se, jer je to u modi i jer se poslije, kod kuæe, èovjek opet osjeæa tako ugodno. Sve su to, istina, shvatljivi i èestiti motivi. No zašto gospodin Krakauer putuje u Berchtesgaden, gospodin Miiller u Graubun-den, gospoða Schilling u Sankt Blasien? Sve troje moglo bi zamijeniti svoje putne planove i rute, i ništa se ne bi promijenilo. Poznanike možeš svugdje imati, novca se možeš svugdje riješiti, a Europa je neizmjerno bogata mjestima s dobrim zrakom. Zašto, dakle, upravo Berchtesgaden? U tom je pogreška. Putovanje bi uvijek trebalo znaèiti doživljaj, a doživjeti nešto vrijedno èovjek može samo u krajevima s kojima je duševno povezan. Povremen lijep izlet, vesela veèer u vrtu restorana, vožnja parobrodom po jezeru nisu po sebi nikakvi doživljaji, nikakva obogaæenja našega života, nikakvi trajnom snagom d elotvorni poticaji. Oni to mogu postati, ali ne za gospodu Krakauera i Mullera. Možda za te ljude uopæe nema mjesta na Zemlji s kojim imaju prisnije odnose. Nema za njih zemlje, obale ili otoka, nema gore, nema staroga grada koji ih privlaèi snagom slutnje, kojega im prizor ispunja najdraže snove i upoznavanje kojega za njih znaèi skupljanje blaga. Usprkos tomu oni bi mogli putovati sretnije i ljepše, kada se veæ mora putovati. Prije puta bi se, pa makar samo na zemljovidu, morali barem površno upoznati s bitnim znaèajkama države i mjesta u koje putuju, te u kojem su odnosu njihov smještaj, konfiguracija tla, klima i narod prema zavièaju putnika i njegovoj uobièajenoj okolini. A tijekom boravka u stranome mjestu morali bi pokušati uživjeti se u osobitosti kraja. Morali bi se ne samo u prolazu diviti planinama, vodopadima i gradovima kao efektnim prizorima, veæ nauèiti svakoga od njih na njegovu mjestu prepoznavati kao nužnog, doraslog i stoga lijepog. Tko za to ima dobru volju, lako æe sam otkriti jednostavne tajne umijeæa putovanja. On neæe poželjeti u Sirakuzi piti miin-chensko pivo te, dobije li ga uopæe, još primijetiti kakoje bljutavo i skupo. On neæe putovati u strane zemlje, a da barem donekle ne razumije njihov jezik. Krajolik, ljude, obièaje, kuhinju i vina tuðine on neæe mjeriti mjerilima svojega zavièaja i željeti da Venecijanac bude odrješitiji, Napolitanac tiši, stanovnici Berna da su ljubazniji, daje chianti malo slaði, Rivijera prohladnija, a obala laguna strmija. Svoj naèin života on æe pokušati prilagoditi obièajima i znaèajkama mjesta, pa æe u Grindelwaldu ustajati rano, a u Rimu kasno itd. A napose æe svugdje nastojati približiti 18 se narodu i razumjeti ga. On se, dakle, neæe kretati u društvu meðunarodnih putnika, neæe odsjedati u meðunarodnim hotelima, veæ u gostionicama u kojima su gostionièari i osoblje domaæi ljudi, ili još bolje - privatno kod ljudi u èijem æe kuænome životu naæi sliku života naroda. Bilo bi neizrecivo smiješno kada bi putnik u Africi htio uzjahati na devu u redingotu i cilindru. Ali se smatra sasvim normalnim da se u Zermattu ili Wengenu nose pariški kostimi, u francuskim gradovima govori njemaèki, u Goschenenu pije rajnsko vino, a u Orvietu jedu ista jela kao u Leipzigu. Upitaš li tu vrstu putnika o Bernskim Alpama, srdito æe govoriti o visokim cijenama brdske željeznice Jungfrau, a navedeš li ih da govore o Siciliji, saznat æeš da tamo nema grijanih soba, ali da u Taormini možeš naæi izvrsnu francusku kuhinju. Upitaš li ih za tamošnji puk i život, prièat æe ti kako se tamo nose beskrajno smiješne nošnje i govori potpuno nerazumljiv dijalekt. Ta želio sam govoriti o ljepoti putovanja, a ne o nerazboritosti veæine putnika. Poezija putovanja nije u odmoru od domaæe jednoliènosti, od posla i nedaæa, nije u sluèajnome susretu s drugim ljudima i promatranju drugih slika. Ona nije ni u zadovoljenju znatiželje. Ona je u doživljaju, to jest u vlastitu obogaæenju, u organskome usvajanju novosteèenoga, u porastu našega razumijevanja za jedinstvo u raznolikosti, za tu veliku preðu od Zemlje i èovjeèanstva, u ponovnom otkrivanju drevnih istina i zakona u posve novim okolnostima. Tu pripada i ono što bih posebno želio nazvati romantikom putovanja: mnogovrsnost dojmova, neprestano radosno ili tjes-kobno išèekivanje iznenaðenja, posebice užitak u ophoðenju s ljudima koji su nam novi i strani. Pogled kojim portir ili konobar odmjerava gosta isti je u Berlinu i u Palermu, no neæeš zaboraviti pogled retijskoga pastirèeta kojega si iznenadio na nekom pašnjaku Graubimdena. Neæeš zaboraviti ni malu obitelj u Pistoji kod koje si jednom zgodom proboravio dva tjedna. Možda æeš zaboraviti imena, neæeš se više toèno sjeæati malih sudbina i briga tih ljudi, no nikada neæeš zaboraviti kako si se u nekom sretnom èasu najprije zbližio s djecom, zatim s blijedom ženicom, a 19 onda s mužem ili djedom. Jer s njima nisi morao razgovarati o dobro poznatim stvarima, nisi se morao nadovezivati na stare i zajednièke teme, bio si im tako nov i stran kao i oni tebi i morao si odložiti konvencionalnost, crpsti iz sebe sama i vratiti se korijenima vlastita biæa kako bi im imao što za reæi. S njima si možda govorio o sitnicama, ali si govorio kao èovjek s èovjekom, opipavajuæi i ispitujuæi, sa željom da donekle nauèiš razumjeti te strane ljude, da osvojiš i sa sobom poneseš djeliæ njihova biæa i života. Tko u stranim krajolicima i gradovima ne traži samo slavne i uoèljive stvari, veæ u sebi žudi shvatiti i prigrliti onu dublju bit, u njegovu æe sjeæanju najèešæe sluèajnosti i sitnice imati posve osobit sjaj. Kada pomislim na Firencu, prva slika koju vidim nije katedrala ili stara palaèa sinjorije, veæ jezerce sa zlatnim ribicama u Giardino Boboli u kojem sam svoga prvoga firentinskog popodneva razgovarao s nekolicinom žena i njihove djece, prvi puta èuo firentinski jezik i taj iz mnogih mi knjiga tako poznati grad po prvi puta osjetio kao nešto stvarno i živo s èime sam mogao razgovarati i što sam rukama mogao dotaknuti. Katedrala i stara palaèa i sve znamenitosti Firence nisu mi zbog toga pro-makle, vjerujem da sam ih bolje doživio i srdaènije usvojio, nego mnogi revni turisti s bedekerom u ruci. Iz niza malih, sporednih doživljaja sve mi se to sklapa u pouzdanu i jedinstvenu cjelinu, pa i ako sam zaboravio pokoju lijepu sliku iz galerije Uffizi, u sjeæanju mi ostadoše veèeri provedene s domaæicom u kuhinji i noæi što ih probdjeh u malim vinarama razgovarajuæi s mladiæima i muškarcima. Sjeæam se i prièljiva krojaèa iz predgraða koji je pred svojim kuænim vratima na meni krpao poderane hlaèe i pritom držao vatrene politièke govore, pjevušio operne arije i vesele puèke pjesmice. Takve se sitnice nerijetko pretvore u samu srž vrijednih uspomena. A buduæi da sam se tamo potukao s mladiæem zaljubljenim u gostionièarevu kæer, lijepi mi je gradiæ Zofmgen ostao nezaboravan unatoè kratkoæi mojega boravka od samo dva sata. Dražesno selo Hammerstein, južno od badensko-ga Blauena, ne bi mi sa svojim krovovima i ulièicama tako jasno i lijepo ostalo u sjeæanju da na njega ne naletjeli jedne kasne veèeri nakon dugoga, nemiloga tumaranja šumom. Zakrenuvši 20 iza izboèine brijega spazih najednom, sasvim neoèekivano, u dolini ispred sebe selo, tiho i usnulo, zbijenih kuæica, a iza njega Mjesec na izlasku. Da sam stigao udobnom cestom i kroza nj propješaèio, ne bih se više nièega sjeæao. No ovako, u njemu ostadoh tek sat vremena, ali ga za cijeli život upamtili kao ubavu, milu sliku. A sa slikom seoca èuvam i živu predodžbu o tom cijelom, osebujnom krajobrazu. Tko je ikada u mlaðim godinama s malo novca i bez prtljage propješaèio dobar komad puta, ovi su mu dojmovi dobro znani. Dobro se pamti noæ provedena u polju djeteline ili na svježem sijenu, komadiæ kruha ili sira isprošen u alpskoj pastirskoj kolibi, iznenadan ulazak u gostionicu u kojoj se slavi seosko vjenèanje i poziv da se slavlju pridružiš. Ne treba, meðutim, zbog sluèaja zaboraviti bit, zbog romantike poeziju. Prepustiti se putu da te vodi pouzdavši se u sretan sluèaj zacijelo je dobra praksa, no svako putovanje, treba li biti na radost i u dubljemu smislu znaèiti doživljaj, mora imati èvrst, odreðen sadržaj i smisao. Grešno je i smiješno potucati se iz puke dosade i tupe znatiželje po zemljama kojih unutrašnje biæe èovjeku jest i ostaje strano i neprivlaèno. Poput prijateljstva ili ljubavi koju èovjek njeguje i za nju se žrtvuje, poput knjige koju brižljivo odabire, kupuje i èita, i svako putovanje radi razonode ili studijsko putovanje mora znaèiti ljubav, predanost i volju za uèenjem. Svrha mu mora biti da neku zemlju i narod, grad ili krajobraz uèini duševnim blagom putnika, a on s ljubavlju i predanošæu mora osluškivati tuðinu i ustrajno pronicati u tajnu njezina biæa. Imuæni kobasièar, koji iz hva-stavosti i pogrešnoga poimanja obrazovanosti odlazi u Pariz i Rim nema ništa od toga. No tko je u nizu dugih, uzavrelih mladalaèkih godina u sebi nosio èežnju za Alpama ili morem ili starim talijanskim gradovima i napokon jedva prištedio nešto vremena i novaca za putovanje, taj æe svaki miljokaz i svaki sunèani, ružama penjaèicama obrasli samostanski zid i svaki snježni vrh i morski predio tuðine sa strašæu prigrliti i ne puštati od sebe prije negoli je razumio jezik tih stvari, prije nego mu je mrtvilo oživjelo i muk progovorio. On æe u jednome danu imati neizmjerno više doživljaja i užitaka, negoli pomodni putnik u nekoliko 21 godina, i za cijeli æe život ponijeti bogatstvo radosti i razumijevanja i sretnog zasiæenja. Tko ne mora štedjeti novac i vrijeme, a putuje rado, nagonska bi mu potreba morala biti da one zemlje, u kojima nasluæuje zanimljivosti za svoje oko i srce, usvaja dio po dio i u polaganom uèenju i uživanju osvaja djeliæ svijeta, da u mnogim zemljama pusti korijenje i s istoka i zapada skuplja kamenje za lijepu zgradu cjelovitog razumijevanja Zemlje i njezina života. Meni je jasno da se veæina naših današnjih turista sastoji iz umornih graðana koji ne žude ni za èim drugim doli da na trenutak oæute osvježavajuæu i utješnu blizinu prirodnoga života. No gdje ju traže i koliki ju pronalaze? Ta jasno je da žitelju velegrada, koji bježi od vrelih ulica, svježina i èistoæa morskoga ili planinskoga zraka mora èiniti dobro. Time se on zadovolji. On ne zna daje od nje primio i razumio tek ono najpovršnije, najnebitnije, a daje ono najbolje ostavio zapretano na putu. On ne zna gledati, tražiti, putovati. Potpuno je pogrešno uvjerenje daje mnogo jednostavnije i lakše u sebe primiti djeliæ Švicarske ili Tirola, Sjevernoga mora ili Schwarzwalda, nego steæi solidnu predodžbu o Firenci ili Sie-ni. Ljudi, kojima je od Firence u sjeæanju ostao tek toranj palaèe Vecchio i kupola katedrale, takoðer æe sa Schlierseea ponijeti tek obrise Wendelsteina, a iz Luzerna sliku Pilatusa i maglièastu modrinu jezera da bi nakon samo nekoliko tjedana pravim duševnim bogatstvima oskudijevali isto kao i prije. Priroda se èovjeku isto onako malo prostire pod noge kao i kultura i umjetnost i upravo od neškolovana graðanina iziskuje beskrajnu požrtvovnost prije negoli mu se otkrije i preda. Lijepo je željeznicom ili poštanskom koèijom putovati preko Gottharda, Brennera ili Simplona i lijepo je putovati Rivijerom 22 od Genove do Livorna ili brodom od Venecije do Chioggie. No od takvih dojmova rijetko kada ostane pouzdan trag. Samo su iznimno profinjeni ljudi istanèanih osjeæaja sposobni letimice, u prolazu, uoèiti znaèajke nekoga veæeg krajolika i saèuvati ih. Veæini ostane tek opæenit dojam morskoga zraka, modrine vode i obrisa obala, a i on uskoro izblijedi poput sjeæanja na kazališnu sliku. Tako je gotovo sa svim sudionicima u omiljenim društvenim putovanjima Sredozemljem. Èovjek ne mora htjeti sve vidjeti i poznavati. Tko je temeljito prokrstario dvjema planinama i dolinama švicarskih Alpa, bolje poznaje Švicarsku od onoga koji je u isto vrijeme s putnom kartom za kružno putovanje obišao cijelu zemlju. Bio sam valjda pet puta u Luzernu i Vitznauu, a da Vierwaldstattersko jezero još uvijek nisam bio intimno shvatio sve dok na njemu ne provedoh sedam samotnih dana u èamcu na vesla, dok ne zaðoh u svaku uvalu i ne iskušah svaku perspektivu. Otada mi ono pripada, otada u bilo kojem èasu mogu bez slika i zemljovida nepogrešivo zamisliti svaki njegov djeliæ i iznova voljeti i uživati u obliku i vegetaciji obala, izgledu i visini planina, svakom selu s crkvenim zvonikom i pristaništem, u bojama i odrazima vode u svako doba dana. Na temelju tih osjetimo jasnih predodžaba mogao sam zatim razumjeti i tamošnje ljude, razlikovati i razumjeti ponašanje i dijalekte obalnih sela, tipièna lica i prezimena, karakter i povijest pojedinih gradiæa i kantona. A venecijanska laguna, usprkos mojoj velikoj ljubavi prema tom gradu, bila bi mi još i danas neobièan, èudnovat, neshvatljiv kuriozitet, da nisam jednom zgodom, umoran od tupoga buljenja, osam dana i noæi dijelio barku, kruh i krevet nekog ribara s Tor-cella. Veslao sam uz otoke, s mrežom u ruci gacao muljevitim sprudovima, upoznavao vodu, biljni i životinjski svijet lagune, disao i promatrao njezin osobit zrak. Otada mije bliska i prisna. Tih osam dana možda sam mogao upotrijebiti za Tiziana i Vero-nesea, no u toj sam ribarskoj barci sa zlatnosmeðim trokutastim jedrom nauèio bolje razumijevati Tiziana i Veronesa, nego u Akademiji i Duždevoj palaèi. I ne samo tih nekoliko slika, nego i cijela Venecija sad mi više nije tek lijepa i tjeskobna zagonetka, 23 II veæ mnogo ljepša zbilja koja mi pripada i na koju imam pravo kao osoba koja ju razumije. Od pasivna promatranja zlatnožutoga sunèanog predveèerja i bezbrižna, lagodna udisanja lakog, èistog planinskog zraka pa do intimna razumijevanja prirode i krajobraza dalek je još put. Predivno je lijeno i spokojno satima leškariti ispružen na toploj sunèanoj livadi. No cjelovit i stoput dublji i plemenitiji jest užitak onoga kojemu je ta livada, s potokom i gorom, jošikom i vrlet-nim planinskim visovima prisan, dobro poznat komad zemlje. Iz takva komadiæa tla išèitati njegove zakone, prozreti nužnost njegova oblikovanja i vegetacije i osjetiti njihovu vezu s poviješæu, temperamentom, naèinom gradnje i govora i nošnjom domaæega naroda, to iziskuje ljubav, predanost, vježbu. No takvi se napori isplate. U zemlji koju si s mnogo truda i ljubavi upoznao i usvojio, svaka livada i svaka hrid na kojoj otpoèineš odaje ti sve svoje tajne krijepeæi te snagama koje drugima ne daje. Kažete da ne može baš svatko krpicu zemlje, na kojoj živi jedan tjedan, prouèavati kao geolog, povjesnièar, dijalektolog, botanièar i ekonomist. Stvar je u osjeæaju, ne u poznavanju imena. Znanost još nikoga nije usreæila. Tko, meðutim, osjeæa potrebu da ne èini prazne korake, da se neprestano æuti živim dijelom cjeline, utkanim u zbivanja svijeta, taj brzo poèinje primjeæivati sve ono posebno, izvorno, samobitno. On æe posvuda u zemlji, drveæu, planinskim oblicima, životinjama i ljudima neke zemlje osjetiti ono zajednièko i tomu se prikloniti umjesto da trèi za sluèajnostima. Uvidjet æe da se to zajednièko i tipièno oèituje i u najnježnijem cvijetu, u najistanèanijim nijansama boje zraka, u najsitnijim razlikama narjeèja, graðevinskih oblika, puèkih plesova i pjesama, i veæ prema prirodnoj sklonosti neka æe mu puèka pošalica ili miris lišæa, crkveni zvonik ili kakav siæušan rijedak cvjetiæ postati formulom kojom jezgrovito i pouzdano može obuhvatiti èitavu bit nekog krajobraza. A takve se formule ne zaboravljaju. Ljudi kojima na putovanjima strane stvari na brz i ugodan naèin postaju bliske i koji znaju zapažati sve stoje izvorno i vrijedno, 24 to su isti oni koji su u životu opæenito spoznali smisao i znaju slijediti svoju zvijezdu. Snažna èežnja za vrelima života, žudnja da se osjete prisnima i sjedinjenima sa svim što živi, stvara i stasa, njihov je kljuè za tajne svijeta za kojima oni požudno i radosno tragaju ne samo na putovanjima u daleke zemlje, veæ isto tako i u ritmu svakodnevna života i doživljaja. Pokuæar Grbavi stari pokuæar, bez kojega ne mogu ni zamisliti Sokolsku ulicu, naš gradiæ i svoje djeèaštvo, bijaše zagonetan èovjek o èijoj su starosti i prošlosti kolala tek mutna nagaðanja. Kako veæ desecima godina nije imao ni graðanskoga imena, veæ naši oèevi ne nazivahu ga nikada drukèije doli mitskim imenom Brenta Brenta Periprah. Premda je naša kuæa bila prostrana, lijepa i gospodska, stajala je samo desetak koraka od jednoga mraènoga zakutka u koji su se slijevale neke od najjadnijih siromaških ulièica. Kada bi izbio tifus, to se uvijek tamo dogaðalo; kad bi se usred noæi prolomila pijana graja i kletva, a gradski policajci, polako i bojažljivo, stizali u paru, to je opet bilo tamo. Ako se dogodilo ubojstvo ili kakva druga strahota, i tada je to bilo tamo. A Sokolska ulica, najuža i najmraènija od sviju, posebno me oèaravala i snažno privlaèila, premda su je od vrha do dna nastavali sve sami neprijatelji. U njoj su stanovali èak i neki najstrašniji meðu njima. Valja znati da su u Gerbesauu od pamtivijeka vladali razdor i krvava zavada izmeðu uèenika klasiène i puèke škole, a ja, naravno, bijah klasièar. U onoj mraènoj ulièici èesto su me gaðali kamenjem, a nerijetko sam znao zaraditi i gadan udarac u glavu i leða, ali ga i zadati i time se ponositi. Osobito sam postolarovu sinèiæu i dvama mesarovim dugonjama malo èešæe pokazivao zube, a oni su bili protivnici od imena i znaèaja. Tom, dakle, zlohudom ulièicom kretao se Brenta Brenta kad god bi sa svojim malim limenim kolicima stigao u Gerbesau, a to je bilo èesto. Brenta je zapravo bio samo robustan patuljak dugih i pomalo iskrivljenih udova i priglupo lukavih oèiju, odjeven 25 otrcano, a opet s nekom ironiènom uljudnošæu. Od vjeènoga guranja kolica leða mu se pogrbiše, a hod postade trapav i težak. Nikada se nije znalo ima li bradu ili ne, jer uvijek je izgledao kao prije tjedan dana obrijan. Onom se zloæudnom ulièicom kretao tako sigurno kao da je u njoj roðen, a možda je i bio, premda smo ga oduvijek smatrali strancem. Zalazio je u one visoke mraène kuæe s niskim vratima, pojavljivao na nekom od visokih prozora, zatim nestajao u vlažnim, crnim, knvudavim hodnicima te dovikivao, prièao i dobacivao psovke u sve prizemne i podrumske prozore. Rukovao se sa svim onim ostarjelim, lijenim, prljavim muškarcima, udvarao se prostim, rašèupanim, zapuštenim ženetinama i poimence poznavao hrpu drske, buène, plavokose djeèice. Penjao se i spuštao, ulazio i izlazio, a u odjeæi, kretnjama i govoru imao jak lokalni vonj mraènoga polusvijeta koji me ugodnom jezom privlaèio, ali mi usprkos bliskom susjedstvu ipak ostajao neobièno stran i nedokuèiv. Mi prijatelji stajali bismo na kraju ulice, èekali da se pokuæar pojavi i svaki puta za njim u svim tonalitetima dobacivali stari borbeni pokliè: Brenta Brenta Periprah! Najèešæe bi mirno produžio prijezirno nam se cereæi; no katkada bi osluškujuæi zastao, nezgrapnu glavu okrenuo prema nama opako nas gledajuæi te, suzdržavajuæi bijes, lagano zavukao ruku u duboki džep svoga kaputa èineæi tako vrlo podmuklu i prijeteæu gestu. Taj pogled i ta kretnja široke smeðe ruke bili su krivi što sam više puta usnio Brentu Brentu. Snovi su, pak, bili krivi što sam na staroga pokuæara èesto mislio, bojao ga se i prema njemu gajio neki èudan, tajanstven odnos o kojem on, dakako, ništa nije znao. Naime, ti su snovi uvijek imali nešto uzbudljivo jezovito i tištali me poput more. Èas sam vidio Brentu Brentu kako poseže u svoj duboki džep i vadi duge oštre noževe, a ja, kao prikovan, ne mièem se s mjesta dok mi se u smrtnome strahu ježi kosa na glavi. Èas bih ga vidio gdje odvratno naceren u svojim limenim kolicima gura sve moje prijatelje, dok bih ja, ukoèen od straha, èekao kada æe i mene šèepati. A kada bi se starac vratio, opet su mi na pamet padale sve te strašne i uzbudljive stvari. No, unatoè svemu stajao sam s ostalima na uglu ulice, dobacivao mu nadimke i smijao mu se dok je 26 posezao u džep i svoje neobrijano, bezbojno lice razvlaèio u grimasu. Pritom me potajice morila neèista savjest i ne bih se, dokle god je bio u blizini, nipošto usudio sam proæi Sokolskom ulicom, pa ni usred bijela dana. Vraæajuæi se iz posjeta jednom prijateljskom i gostoljubivom župnom dvoru, hodao sam dubokom, lijepom jelovom šumom grabeæi krupnim koracima, jer veæ se spuštala veèer, a pred sobom sam imao još dobrih sat i pol hoda. Na cestu je veæ padao mrak, a ionako tamna šuma sve se više i neugodnije zgušnjavala dok su se gore, na visokim jelama još žarile kose zrake rumenoga sutona. Èesto sam pogledavao uvis, èas da bih uživao u mekoj svjetlosti ugodnih boja, èas tražeæi utjehu, jer u tihoj, dubokoj šumi brzi je sumrak tjeskobno pritiskao moje srce od jedanaest ljeta. Ja zasigurno nisam bio kukavica, bar mi to tada nitko nekažnjeno ne bi smio reæi. Ovdje, meðutim, nije bilo neprijatelja ni vidljive opasnosti - tek sumrak i èudan plavièast koloplet sjena u dubini šume. Nedaleko od ovoga mjesta, nizdol prema Ernstmiihlu, nekoæ se zbilo ubojstvo. Ptice se vraæahu u gnijezda; postade tiho, veoma tiho, a na cesti, osim mene, ne bijaše žive duše. Trudio sam se, tko bi ga znao zašto, hodati što tiše i svaki puta bih se uplašio udarivši u kakav korijen i stvorivši buku. Tako mije hod bivao sve sporiji umjesto brži, a misli postupno posve odlutale u svijet bajki. U tom trenutku zaèu se tiho zujanje. Zastadoh osluškujuæi -ponovno se zaèu zzzz - to je moralo biti na cesti iza mene. Ništa se nije vidjelo, jer se u meðuvremenu skoro potpuno smraèilo. To su kola, pomislim, te ih odluèim prièekati. Jer, povest æe me. Pokušavao sam se prisjetiti èiji bi konji u ovo doba mogli tuda prolaziti. Ali ne, nije se èuo topot konja, veæ su, sudeæi po zvuku, to morala biti ruèna kolica, a upravo su se tako sporo približavala. Vjerojatno su to bila mljekarska kolica, možda s liitzingerškoga imanja. U svakom sluèaju 1 Riibezahl, gorski vilenjak iz njemaèke narodne prièe koji zadirkuje putnike i zavodi ih na pogrešan put. Tad ugledam kolica, malenu uvis izgraðenu kutiju na dva kotaèa, a iza nje u hodu pogrbljena èovjeka. Zašto se uopæe tako užasno duboko saginjao? Mora da su kolica teška. I napokon, evo ga. Ljepljiv glas kašljucajuæi odzdravi. Èovjek odgurne kolica dva, tri koraka dalje, pa zastane kraj mene. I tako pola sata - nas dvojica jedan do drugoga kroz gluhu noæ. Nije progovorio ni rijeè, veæ bi se svako malo u sebi nasmijao, tiho, iskreno i zlurado. I svaki put, taj me pakosni, suludi smijeh prožimao do srži. Htio sam nešto reæi, ubrzati hod. Na posljetku s mukom protisnuh par rijeèi. Izgovorio sam to vrlo uljudno i plaho - onom istom Brenti Brenti kojem sam se stotinama puta na ulici rugao. Pokuæar zastane, opet se nasmije, protrlja ruke, naceri mi se pa široku desnicu polako zavuèe u džep kaputa. Bila je to ona zlobna i ružna kretnja koju sam toliko puta vidio a znaèenje joj poznavao iz snova - vaðenje dugih noževa! Poput oèajnika dadoh se u takav bijeg da je mraèna šuma jeèala i ne prestadoh trèati prije negoli uplašen i zadihan ne cim-nuh zvonce na oèevoj kuæi. Takav je bio Brenta Brenta Periprah. Od tog doba, od djeèaka sam postao muškarac, gradiæ nam se takoðer razvio, ali ne i pro-ljepšao, a èak se i u Sokolskoj ulici štošta promijenilo. No, stari pokuæar još uvijek dolazi, zaviruje u podrumske prozore, zalazi u vlažne hodnike, udvara se zapuštenim ženama i po imenu pozna svu onu silnu musavu plavokosu djeèicu. Izgledom se postarao, ali se nije mnogo promijenio, a meni je neobièna pomisao da æe ga jednom, možda, i moja vlastita djeca saèekivati na uglu Sokolske ulice dovikujuæi mu njegove stare nadimke. Bilo je to slatkasto, lagano, nepromišljeno nabadanje blijedih ljubavnih rima, bez forme i bez mnogo smisla. Tko je to èitao, osjeæao je tek plaho strujanje nježnoga proljetnog daška, a u sjeni propupalih bokora nazirao mlaðahnu djevu u hodu. Bila je plavokosa, nježna, u bijelo odjevena i šetala u predveèerje svijetlom proljetnom šumom - i to je sve što se o njoj èulo. Pjesniku se to èinilo dostatnim, a kako nije bio bez sredstava, on odvažno zapoèe staru, tragikomiènu borbu za javnost. Šest slavnih i nekoliko manjih nakladnika tom su od išèekivanja napaæenomu mladcu svi odreda uljudno odbijajuæi vratili uredno napisani rukopis. Njihova vrlo štura pisma ostala su nam saèuvana i stilom se bitno ne razlikuju od odgovora kakve su u sliènim prigodama uobièajili slati današnji nakladnici, no sva su pisana rukom i oèito nisu izvaðena iz neke unaprijed stvorene zalihe. Razdražen i umoran od neprihvaæanja, dade si pjesnik o vlastitu trošku tiskati stihove u èetiri stotine primjeraka. Omalena knjižica obuhvaæa trideset i devet stranica u francuskome duo-dec formatu, ukorièena u èvrst, crvenosmeð, na hrptu nešto grublji papir. Trideset primjeraka darovao je autor prijateljima. Dvije stotine primjeraka dao je nekom knjižaru na prodaju, da bi tih dvjesto primjeraka uskoro izgorjelo u velikome požaru skladišta. Ostatak naklade, sto i sedamdeset primjeraka, pjesnik je zadržao za sebe, no ne zna se što se s njima dogodilo. To je djelce bilo mrtvoroðenèe, a pjesnik je, vjerojatno u prvom redu iz razloga ekonomske prirode, na odreðeno vrijeme posve odustao od daljnjih poetskih pokušaja. No, nekih sedam godina kasnije sluèajno æe otkriti na koji se naèin kao po špagi stvaraju uspješne komedije. Marljivo je prionuo na posao i, imajuæi sreæe, otada je svake godine isporuèivao po jednu komediju, toèno i pouzdano kao kakav dobar tvornièar. Kazališta su bila puna, u izlozima su stajala tiskana izdanja komedija, snimljeni prizori s pozornice i portreti autora. Sada je bio slavan, ali je odustao od ponovnoga izdavanja svojih mladalaèkih pjesama, vjerojatno jer ih se stidio. Umro je u cvijetu 29 muževnosti, a kada mu je poslije smrti objavljena kratka autobiografija preuzeta iz književne ostavštine, èitatelji se za njom pomamiše. I tek je iz autobiografije svijet saznao za postojanje onih zagubljenih mladalaèkih publikacija. U meðuvremenu su one silne komedije izašle iz mode i više se ne izvode. Knjiška izdanja nalaze se hrpimice i po svakoj cijeni, najèešæe u antikvarijatima kao konvoluti. No onaj svešèiæ njegova prvijenca od kojega je možda - paèe vjerojatno - saèuvano još samo trideset primjeraka što ih je autor svojedobno darovao, sada je prvorazredna rijetkost koju kolekcionari suhim zlatom plaæaju i neumorno traže. Ta se knjižica svakoga dana pojavljuje u popisima traženih knjiga; samo je èetiri puta osvanula u antikvarijatu i svaki puta meðu ljubiteljima rasplamsala žestoku borbu telegramima. Jer, sjedne strane, ona ipak nosi slavno ime, njegov je prvijenac, a povrh toga, tiskana je u vlastitoj nakladi. No, profinjenijim ljubiteljima književnosti takoðer je zanimljivo i dirljivo da od jednoga tako slavnoga i kao špricer hladnoga kazališnog rutinera posjeduju svešèiæ sentimentalne mladalaèke lirike. Ukratko, ta se stvarèica sa strašæu traži, a njezin besprijekoran, neobrezan primjerak smatra se neprocjenjivim, poglavito otkako su se i neki amerièki kolekcionari dali u potragu. To je skrenulo pozornost i znanstvenicima, pa sad o toj rijetkoj knjižici postoje veæ dvije disertacije od kojihju jedna rasvjetljava s jeziène, druga s psihološke strane. Njezin faksimilski pretisak u šezdeset i pet primjeraka, koji se ne smije ponovno objavljivati, odavno je razgrabljen, a u èasopisima za bibliofile objavljeni su veæ deseci èlanaka i bilježaka. Osobito se spori o tome gdje je moglo završiti onih sto i sedamdeset primjeraka koji su izbjegli požar. Je li ih autor uništio, izgubio ili prodao? Ne zna se; njegovi nasljednici žive u inozemstvu i ne pokazuju nikakvo zanimanje. Osvane li sluèajno negdje onih spornih sto i sedamdeset primjeraka i ne uništi li ih neki kolekcionar en bloc, slavna æe knjižica postati bezvrijedna i u najboljem sluèaju tek se zgodimice, ovlaš i s ironijom spominjati uz neke druge smiješne anegdote iz povijesti biblio-filstva. Prvih dana bijahu tjeskobna, tmurna i žalobna, dok je još živjelo sjeæanje na blistavu modrinu i smeækastu jutarnju rumen kasnoga ljeta. Izgledala su hladno, tupo, neveselo, prerano jesenski i budila one prve, dijelom nelagodne, dijelom èeznutljive misli na toplinu sobe, sjaj svjetiljaka, klupicu uz peæ u polumraku, peèene jabuke i kolovrat, misli koje svake godine prerano dolaze donoseæi prvu jesensku jezu prije no što ju veseli i šareni tjedni berbe voæa i grožða ponovno rasprše i pretvore u misaon, topao osjeæaj berbe i spokoja. No, sad su se ljudi ponovno sviknuli na jezerske magle i posve im je normalno da se sunce ne vidi prije podneva. A tko za to ima oèi, zahvalno i pozorno uživa u tim sivim jutrima s njihovom finom, kao koprenom zastrtom igrom svjetla, s njihovim bojama jezera poput kovine i stakla i nepredvidljivim prostornim opsjenama koje se èesto doimaju poput èuda, bajki i èarobnih snova. Jezero više nema druge obale, veæ se razlijeva, široko kao more, u neke nestvarne srebrnaste daljine. A i s ove strane, obrisi i boje vide se tek iz neposredne blizine, dok se podalje sve rasplinjava u sivilu od oblaka, koprene, izmaglice i vlažna svjetla. Ozbiljni, samotni, markantni vršci topola plivaju tromo poput blijedih sjenovitih otoka u maglovitu zraku, barke, neèujne poput duhova, nestvarnim plove visinama iznad zaparenih voda, a iz nevidljivih sela i majura prigušeni zvuèi zvona, kukurijekanje pijetlova, lavež pasa dopiru kroz vlažnu hladnoæu kao iz nekih nedostižnih, dalekih predjela. Kada je jutros zapuhao lagan sjeverac, nataknuo sam visoko, usko trokutasto jedro na svoj èamèiæ, nabio si lulu i kroz maglu lagano zaplovio jezerom. Sunce je vjerojatno veæ bilo iznad brda jer se ranojutarnje olovno sivilo jezerske površine polako pretvaralo u bistru srebrnu boju, gotovo kao na blijedoj mjeseèini. Na inaèe tako prijateljski bliskima, razlistanim ili šašem obraslim obalama ništa se nije vidjelo, a nemajuæi kompasa, kao da sam jedrio sasvim nepoznatim, beskrajnim vodama i morima oblaka, pa èak nisam mogao naèiniti niti nikakvu procjenu brzine svoje 31 plovidbe. No, nakon nekog vremena prouèio sam dubinu, a kako nisam našao dno, spustio sam plutajuæu strunu s mamcem za štuke na 20 metara dubine te ju stao za sobom lagano vuæi. Tako sam, skutren na kormilarskome sjedalu, plovio možda jedan sat bez prestanka u bjelkastoj magli. Lijeva ruka, kojom sam držao uže jedra, ukoèila se i utrnula, i bijah ljut na sebe što ne ponesoh rukavice. A onda se predah tlapnjama. Razmišljah o èudnome rodbinskom ubojstvu koje se, u vrijeme koncila u Konstanzu, zbilo u dvorcu moga seoceta Gaienhofena i zbog raznih me okolnosti zanimalo, mišljah na ono cijelo, neobièno, burno vrijeme u kojemu je naša tiha obala jezera bila središtem svijeta i kulture i poprištem velikih povijesnih osobnih sudbina. Zabavljalo me i veselilo te dobro mi znane, a sad u maglama skrivene obale naseljavati slikama onih davno išèezlih ljudi, njihovim sudbinama i strastima. Zbog nasljedstva barun ubija svoga brata, nasluæuju se odnosi s dalekim zemljama, a iz Konstanza, prepunog uglednih gostiju, pompe i luksuza, zavodljivo blistaju draži prebogate kulture... Najednom me trgne naglo, oštro zujanje dok sam se još u mašti trudio zamisliti odore i oružja južnonjemaèkih baruna i njihovih romanskih gostiju s poèetka 15. U hipu se svim èulima vratim u javu; u uzbuðenju od lovaèke sreæe zgrabim kotur, oprezno trgnem i osjetim na udici snažnu ribu kako se oèajnièki opire. Lagano potežuæi izvuèem na površinu lijepu štuku pa ju spustim u mrežu. Zatim ponovno žustro zabacim dok se ulovljena riba bijesno praæakala u kutiji. Pritom sam morao pustiti kormilo, pa se èamac zanio, a iznenadan udar vjetra prasnu mi deblenjakom i šuštavim jedrom oko ušiju. Nesiguran u pravac, prepustio sam vjetru puno jedro i sve veæom brzinom plovio ravno sve dok ne ugledah sjenovite obrise malena poluotoka i na njemu stara orahova stabla. Iz sivkasto zamagljenih vinograda što se nejasno nazi-rahu, s vremena na vrijeme èulo se praštanje pušaka vinogradskih èuvara. Spustili jedro i polako zaveslah prema obali jer sve topliji zrak snažno minsaše na skoru kišu. Stadoh tražiti najbliže pristanište, ubrzo ga naðoh i dok sam izvlaèio èamac na obalu i raspitivao se o imenu toga malenoga thurgauskoga sela, poèe kiša isprva nekako nevoljko sipiti, a zatim sve jaèe i sve obilnije pljus tat i. Uvijek je neobièno, a vrlo èesto i veoma zabavno na koji tren ili sat kao nenajavljen gost sjediti u tuðoj sobi kod neznanaca, vidjeti djeliæ jednostavna života i na trenutak se zagledati u lica koja nikada prije nisi vidio, koja ti èesto uèas postanu prisna i nezaboravna, a koja možda nikada više ne ugledaš. Bilo je prohladno u polumraènoj krèmi, vani je sve jaèe plju-štala kiša i u potocima tekla niz prozorska stakla. Za velikim jelovim stolom sjedio je jedan jedini gost, neki èupavi stari ribar zlovoljna lica kakvo veæ imaju pijanci, a pred njim èašica rakije. Nisam se tomu baš obradovao. Na posljetku poènem èitati juèerašnje Steckbornske novine - o sastanku povjerenstva za proširenje kupališta, izvješæe s riblje tržnice, o požaru u jednom štaglju, stanju èokota, skorom poskupljenju šeæera itd. Kišilo je sve glasnije nekom žilavom i neumoljivom upornošæu, s èestim promjenama ritma koji je u sebi imao nešto jednako uzbudljivo koliko i neutješno. Malo je nedostajalo pa da izgubim onu od kuæe ponesenu jutarnju vedrinu što ju je lov na štuku još uveæao. I dok sam punio lulu, èuo sam da gostionièar onoga zlovoljnoga starca oslovljava imenom Jakobeli, a na zvuk toga imena na um su mi padale svakojake pripovijesti. O Jakobeliju sam veæ mnogo puta slušao. Bio je ribar iz Thurgaua, u narodu poznat nadaleko i naširoko, èudak i pijanac, s naznakama ludosti i neobièno sretnom rukom u ribolovu. Govorilo se da nepogrešivo poznaje sve vremenske zakonitosti i kalendar, a možda i razna druga umijeæa koja svatko ne razumije. Što sam starca duže promatrao, bio sam sve uvjereniji da je to taj Jakobeli. Dobacili mu nekoliko primjedaba o vremenu, ovom neobièno vruæem ljetu, o ranim rujanskim maglama i izgledima za mlado vino. A onda najednom, odgurnuvši èašicu u stranu, on velikodušnom kretnjom što traži pozornost odmahnu rukom poput kakva drevna proroka i poèe govoriti. Puno oraha i lješnjaka, to donosi oštru zimu, a puno bukovog i hrastovog žira donosi veliku hladnoæu. Takoðer se kaže: Kad za sv. Dominika suho je i vrelo, Zimi æe nam selo dugo biti bijelo. Tako doista i jest. No to još ne znaèi mnogo. Meðutim, iduæa godina, razmislimo li o onome što govorim, bit æe gladna godina, vrela godina. Plodovi i voæe spržit æe se i usahnuti, isto tako trava i krumpir, ah æe biti puno trešanja. On prijezirno odmahnu rukom. Iduæa æe godina biti sunèana godina, a Sunce je dobar gospodar, no previše suh i vreo. A zatim æe i zimajoš više zahladnjeti. Kao što se dogodilo prije tristo godina kada se Rajna i ispod površine ledila, a djeca se u kolijevka-ma smrzavala. Sad se, meðutim, stade žaliti na maglu i hladnoæu, loš ulov ribe i bolove u rukama i nogama ponovno skreæuæi pozornost na blagotvorno djelovanje rakije koja èovjeka zgrije. Tako ju i naruèi, a ja, popuštajuæi njegovu moleæivu pogledu, napokon obeæah platiti. Tu se on oraspoloži, pa voljan razgovora primaknu stolac bliže meni i stade pripovijedati vesele zgode, ponajviše o strašnim pijanèevanjima ili fantastiènim ribarskim pohodima. Najbolja je bila ova: jednom zgodom u Hornu na Zellerskom jezeru prodao je ribe, pa sav novac odmah zapio. Kada se htio ponovno otisnuti, bio je toliko nakresan da ga obalni carinici ne htjedoše pustiti u èamac, jer on nikada nije bio dobar na vesla, a jezero se burkalo i pjenilo. On se svejedno otisnu, pokuša dio puta preveslati, a onda, umoran, utonu u èamac i zaspa. A kad se probudio, 34 èamèiæ mu se upravo približavao steckbornskomu pristaništu kamo je i želio stiæi. Ali još bolje od toga! Sluèajno je, za što u pijanu stanju nije mario, struna ostala plutati u vodi, pa kad ju je sad htio izvuæi, morao se svoj silom uprijeti jer je na njoj visjela štuka od gotovo sedam kila. Ribu je, naravno, odmah prodao, pa se i iduæe noæi mogao nakresati. Kazao sam Jakobeliju da zgode te vrste nisu baš najljepše i daje on ipak malo prestar za takve nepodopštine. Tad on ponovno velièanstvenim pokretom ispruži ruku prema meni, pogladi se po bradi i stade opet govoriti književnim njemaèkim. Zgode je bio ispripovjedio u dijalektu. Možete triput ploviti na jedra, kupovati srebrne mamce za štuke i sliène smicalice, ali ništa ne pomaže. Netko drugi može biti pijan kao majka i više æe upecati. Naime, jedan ima sreæe, drugi je nema. Važno je biti roðen pod sretnom zvijezdom, shvaæate me? No kad me pogledao s nekom izazovnom nadmoæi želeæi da ga poèastim još jednom rakijom, suoèio se s mojom neumoljivošæu. Neko vrijeme neprijateljski je šutio pijuckajuæi na tlo, a onda, okrenut prema krèmaru, stade praviti zajedljive aluzije. Prije smo tu bili svoji - naravno, svoji smo bili. Ak' se tako nastavi, ti bi još mogao postati hotelijer. Znaš, za ovakvu stranu gospodu, i tako finu. Taj mije ton iz nekih drugih ribarskih krèmi bio strašno poznat i nimalo mi se nije sviðalo što su se gostionièar, a još više njegov sin, toliko nakašljavali i susprezali smijeh, a u mene gledali kao lešinari. Najednom mi se uèini kao da æe pljusak popustiti. Stoga upitam koliko sam dužan, na brzinu platim, ali ne ostavim napojnicu i izaðem iz negostoljubive krème uz uljudan pozdrav na koji mi om uopæe ne uzvratiše. Umjesto toga, i prije nego su se vrata zatvorila, iza mene se prolomi zloban smijeh. Najradije bih se bio vratio i tim prostacima skresao u brk što mislim, ili baš za inat sjeo za stol. Stoga posramljeno dadoh dvojici ribara za pravo. A u isti mi mah pade na pamet da sam sam protiv trojice. I tako sam, polako, odjedrio natrag, stigao kuæi pokisao nešto iza podneva, pa pred svoju veæ pomalo zabrinutu ženu istresao ulovljenu štuku, doživljaje toga jutra i vremenska proroštva starog Jakobelija. Zimsko blještavilo Èetiri je noæi i tri dana skoro bez prestanka padao snijeg, dobar, sitan, trajan snijeg, a zadnje se noæi smrznuo poput stakla. Tko nije svakoga dana pred vratima meo i razgrtao, našao se zarobljen te se morao latiti budaka da bi oslobodio kuæni ulaz, podrumska vrata i prozore. To se mnogima u selu dogodilo, pa se gunðajuæi prihvatiše posla pred svojim kuæama, navukavši duboke èizme i rukavice, a vrat i uši omotavši vunenim šalovima. Oni smireni radovali su se što je veliki snijeg stigao prije mraza i zaštitio im ugroženu zimsku sjetvu. Ali i ovdje kao i drugdje smireni su veoma u manjini, pa je veæina plaèljivo proklinjala preoštru zimu, ljudi su jedini pred drugima raèunali svoje štete i pripovijedali jezovite prièe o sliènim ljutim zimama. No, u cijelome selu jedva da su bila dva ili tri èovjeka kojima ovaj èudesni dan nije govorio o brigama i nevoljama, veæ kudikamo više o radostima, blještavilu i Božjoj ljepoti. Tko godje mogao, ostajao je u kuæi i staji, a tko je morao van, glavu je i dušu zamatao u tople rupce, a svojoj èežnji nije dopuštao iæi drugim putom, osim onim što vodi natrag do napuštene klupice uz peæ na kojoj se izmeðu zelenih kaljevih ploèa žarila podgrjevna ploèa od lijevana željeza. A ipak, dan je bio takav da ljude iz grada nijedan slikar ne bi u to uvjerio, mnogo radosniji, modriji i blještaviji od najljepšega dana kasnoga ljeta. Nebo se, èisto i modro, prostiralo u beskrajne daljine, šume su snivale pod debelim snijegom, planine bljeskale poput munje ili svjetlucale crvenkastim sjajem, ili se pak ogrtale u duge, bajkovito modre sjene, a izmeðu svega, 36 staklasto zeleno, ležalo jejoš nezamrznuto jezero, izbliza zrcalno svijetlo, a u daljini tamnomodro i crno, opkoljeno blještavim snježnobijelim jeziècima kopna na kojima nije bilo nièega tamnoga osim tankih, smrznutih nizova ogoljelih topola. A zrakom i beskrajnim nebom, hvastavo i razuzdano rojila se zastrašujuæa svjetlost odbijajuæi se u snježnome blještavilu od svakog bre-1 žuljka i pašnjaka, od svakog kamena, bivajuæi dvaput jaèa. U ', neprekinutim valovima svjetlucala je iznad bijelih površina, žarila se i zlatom rubila šume i udaljene planine, u dijamantnim i dugi-, nim bojama bljeskala zrakom poput tanke munje, poèivala do mile volje na žutoj trsci i u zelenim jezerskim uvalama na drugoj obali, èak je i sve sjene èinila blagima, plavièasto mekima i neznatnima, kao da se toga blještavoga dana i posljednji kutak koji se još opire mora svjetlošæu prožeti i zasititi. Za takvih je dana nemoguæe vjerovati da æe ikada zanoæati, no kad se napokon ipak spusti mrak, divno je promatrati kako se sav taj blještavo odvažni sjaj polagano predaje, posustaje i traži neki veo, mada nakon takvih dana niti sama noæ, ako je bez mjeseca, nikada nije posve tamna. Takvi snježni dani i zato su toliko dugi jer nas èisto zimsko nebo i nesputano svjetlo pretvara u djecu, pa tako još jednom gledamo Zemlju u blještavilu stvaranja i još jednom bez svijesti o vremenu živimo kao djeca koju svaki trenutak iznova iznenaðuje i koja ne oèekuju kraj. Tako je bilo i sa mnom kad sam potkraj toga dana, vraæajuæi se s dugoga pješaèenja, pri izlasku iz veæ mraène šume ugledao svoje selo u rumenilu sutona. Pohodio sam britko hladne, slobodne visove s kojih sam promatrao nizove brežuljaka, šume, oranice, jezera i daleke svijetle vrhove Alpa, lutao sam mrtvom tišmom zimsko plavièastih šuma u kojima, osim plašljivih uzdisaja otežalih stabala, nije glasa bilo za èuti. U planinskoj šumi uhodio sam crvenu, opreznu a ipak drsku lisicu, a u trskom obrasloj moèvari osluškivao tamne divlje patke, više od sata trèao za crnom žunom, a na duboko zametenom obronku brežuljka naišao na malen leš smrznute žuto-voljke. Na povlaštenu mjestu, izmeðu crvenih borova, promatrao sam blještavi široki vrh Glarnischa, na dvostrukoj se vunenoj podstavi svojih zimskih hlaèa sklizao niz padinu i cijeloga dana ni žive duše nisam sreo. Noge su se veæ pomalo koèile, i bio sam dobrano gladan, no zadovoljan. Danas je bio dobar dan, èist, divan, nezaboravan koji vrijedi kao stotinu napola proživljenih i zaboravljenih dana. A u sumrak, snježnom, blijedo svjetlucavom cestom kretalo se ispred mene nešto što pokušah sustiæi. Na udaljenosti od možda još stotinu metara razaznah djeèaka koji je na glavi nosio preveliku oèevu vunenu kapu, a u ruci prazno vjedro. J baš u trenutku kada sam ga jasno mogao vidjeti, zaèuh i njegovu pjesmu. Neko vrijeme uzaludno pokušavah odgonetnuti što pjeva, jer se zbog hladnoæe vrlo brzo kretao, pa do mene dopirahu tek pojedini tonovi. Zatim priðoh bliže i otada se neopazice zadržali iza njega. Žurio je, s lijevom rukom duboko u džepu, i èesto se spoticao na hrapavoj i grbavo zamrznutoj cesti. No bez prestanka je pjevao, èetvrt sata, pola sata, možda i duže, sve dok ne stigosmo u selo i on nestade u prvoj, veæ mraènoj ulici. Uvijek sam morao razmišljati i prisjeæati se koju je to pjesmu mališan pjevao. Zvuèala je kao prava veèernja pjesma za taj dan, kao pjesma iz nezaboravno bogatoga, pa ipak dalekoga i veæ pomalo mutnoga djetinjstva. Djeèak pjevajuæi nije izgovarao rijeèi, veæ samo la -li - lo, no to je uvijek bila ona ista melodija, tek neznatno izmijenjena, svaki puta malo drugaèija, la li - la lo, no melodija je bila toliko poznata, toliko uobièajena da sam ju i ja morao potiho pjevušiti. Možda je ipak bila neka zaboravljena djeèja melodija. Za takvih izletnièkih dana èovjek èuje mnogo tonova i vidi mnogo stvari koje mu se uèine èesto èuvenima i èesto viðenima i od davnina dobro poznatima, a da ih ipak nikada nije ni èuo ni vidio. Prva pustolovina Neobièno je kako se doživljaji od èovjeka mogu otuðiti i nestati! Èitave godine s tisuæama doživljaja mogu išèeznuti. Cesto gledam djecu kako trèe u školu i ne mislim na vlastito školovanje, gledam gimnazijalce i jedva se još sjetim da sam to i ja 38 bio. Gledam strojare kako odlaze u svoje radionice, a vjetro-gonjasti pisari u svoje urede, i posve sam zaboravio da sam nekoæ i a tako išao i nosio plavu bluzu i pisarsku kutu s ulaštenim laktovima. U knjižari promatram neobiène zbirèice pjesama osamnaestogodišnjaka, objavljene u nakladi Pierson u Dresde-nu, i više ne razmišljam o tome da sam i ja nekoæ pisao takve stihove i nasjeo baš tom istom lovcu na autore. I tako sve dok u nekom trenu, u šetnji ili vožnji vlakom ili besanom noænom èasu ne iskrsne cijeli jedan zaboravljeni dio života i ukaže mi se, jarko osvijetljen, kao kakav kazališni prizor sa svim sitnicama, svim imenima i mjestima, zvucima i mirisima. To mi se dogodilo prošle noæi. Vratio mi se doživljaj za koji sam svojedobno bio siguran da ga nikada neæu zaboraviti, a koji mi je, ipak, godinama netragom pao u zaborav. Isto kao što izgubimo knjigu ili perorez, pa nam isprva nedostaje, a onda ga jednoga dana ugledamo u ladici meðu starudijama i on je opet tu i ponovno je naš. Bilo mije osamnaest godina i završavao sam bravarski nauk. Odnedavno mije bilo jasno da u toj struci neæu daleko dogurati te odluèih još jednom promijeniti zanimanje. Dok se ne ukaže prilika da to priopæim ocu, ostao sam u bravariji obavljajuæi posao napola mrzovoljno, napola veselo, kao netko tko je veæ dao otkaz svjestan da svi putovi samo njega èekaju. Imali smo tada u radionici volontera kojega je resila iznimna vrlina daje bio u srodstvu s imuænom damom iz susjedstva. Ta dama, mlada udovica nekog tvornièara, stanovala je u omanjoj vili, posjedovala elegantna kola i jahaæega konja i slovila kao gizdava i ekscentrièna jer nije sudjelovala u kolektivnom ispijanju kave, veæ umjesto toga jahala, pecala, uzgajala tulipane i držala bernardince. O njoj su govorili sa zavišæu i ogorèenjem, napose otkad se saznalo daje u Stuttgartu i Miinchenu, kamo je èesto odlazila, znala biti vrlo društvena. Otkad je njezin neæak ili bratiæ kod nas volontirao, to èudo veæ je triput bilo u našoj radionici, pozdravilo svoga roðaka i razgledalo naše strojeve. Svaki je puta izgledala prekrasno i na 39 mene ostavljala snažan dojam dok bi u otmjenoj haljini prolazila èaðavom prostorijom i znatiželjna pogleda postavljala smiješna pitanja, visoka svijetloplava žena lica tako svježeg i naivnog kao u djevojèice. Stajali smo tamo u svojim masnim bravarskim bluzama garavih ruku i lica, s osjeæajem kao da nam je kraljevna došla u posjet. Ono što smo svaki puta naknadno uvidjeli nikako se nije slagalo s našim socijaldemokratskim nazorima. Èuj, ne zbijaj sa mnom glupe šale, jer æu ti nabiti nos u kabao s vodom. Pozvala me je u nedjelju naveèer. Kuæi smo se mogli vratiti vlakom u deset, a ako bismo duže ostali, možda bi nam dala koèiju. Ophoditi se s vlasnicom luksuzne koèije, gospodaricom jednoga sluge, dviju služavki, koèijaša i vrtlara, po mome je tadašnjem shvaæanju bilo upravo besramno. No to mi je palo na pamet tek nakon što sam veæ odavno požurio prihvatiti poziv raspitujuæi seje li moje žuto nedjeljno odijelo dovoljno dobro. Do subote sam od silnoga uzbuðenja i sreæe trèkarao uokolo kao muha bez glave. A onda me uhvatio strah. Što da tamo kažem, kako da se vladam, kako da s njom razgovaram? Moje odijelo, kojim sam se oduvijek ponosio, najednom je imalo toliko nabora i mrlja, a svi su mi ovratnici na rubovima bili pohabani. Osim toga, i moj je šešir bio star i pohaban, sve se to nije moglo kompenzirati trima mojim najraskošnijim odjevnim predmetima - parom kao igla šiljatih gležnjaèa, blistavo crvenom, polusvilenom kravatom i cvikerom s poniklanim okvirima. U nedjelju naveèer krenuo sam s volonterom pješice u Sett-lingen, bolestan od uzbuðenja i zbunjenosti. Ugledavši vilu, stali smo uz ogradu ispred inozemnih borova i èempresa, dok se lavež pasa miješao sa zvukom zvonca na ulaznim vratima. Sluga nas je uveo u kuæu, šutke, odnoseæi se prema nama s omalovažavanjem, jedva dopuštajuæi da se obranim od krupnih bernardinaca koji su me pokušavali šèepati za hlaèe. U strahu pogledah svoje ruke koje mjesecima nisu bile tako pedantno èiste. Veèer uoèi, pola sam ih sata prao petrolejem i sapunom. Pružila nam je ruku ponudivši da sjednemo. Ali kravata vam je doista zgodna. Vas dvojica ste valjda došli gladni? Tamo, suprotno mome oèekivanju, osim triju èaša nije bilo nièega što bi me zbunilo. Juha od mozga, bubrežnjak, povræe, salata i kolaèi, sve su to bila jela koja sam znao jesti, a da se ne osramotim. Vino je domaæica sama toèila. Tijekom objeda razgovarala je gotovo samo s volonterom, a kako su me ukusna jela i vino fino zaposlili, uskoro osjetih ugodu, pa i stanovitu sigurnost. Nakon objeda vinske su nam èaše prenesene u salon, a kada su mi ponudili finu cigaru i na moje èuðenje pripalili na crvenoj i zlatnožutoj svijeæi, moja se ugoda pretvorila u milinu. Sada sam se odvažio i pogledati damu, a bila je toliko profinjena i lijepa da se s ponosom osjetih prenesenim u blažena prostranstva otmjena svijeta o kojemu sam iz nekih romana i feljtona stekao èeznutljivu i neodreðenu predodžbu. Zapodjenuli smo vrlo živ razgovor, a ja, postavši vrlo smion, odvažih se našaliti primjedbama koje je madam naèinila u vezi sa socijaldemokracijom i crvenom kravatom. No, kravatu biste trebali vezivati manje ukoso. Tad najednom s užasom osjetim kako dva prsta zavlaèi u procjep moje košulje lagano mi dotièuæi prsa. A kada ju zaprepašteno pogledah, ona me još jednom dotaknu s oba prsta netremice me gledajuæi u oèi. No, umjesto toga, ponovno me promotri, ozbiljno i temeljito, i nekoliko puta lagano kimnu glavom. Zagrlili ju i privih uza se, tu visoku lijepu damu, i to tako snažno da ju je moralo zaboljeti. Ali ona je ponovno tražila moja usta i dok me ljubila, oèi joj se navlažiše i zablistaše djevojaèkim sjajem. Volonter se vratio s igricama, pa smo sjeli i kockali za prali-ne. Ponovno je živahno razgovarala i pri svakom se bacanju šalila, no ja ne izustih ni rijeèi i teško disah. Povremeno joj je ruka zalazila ispod stola, poigravala se s mojom rukom ili mi poèivala na koljenu. Oko deset sati izjavi volonter da nam je vrijeme poæi. Neiskusan u ljubavnim stvarimapromucah daje, valjda, vrijeme, pa ustadoh. Slijedio sam ga prema vratima, i baš kad je prekoraèio prag, ona me trgnu za ruku i još jednom privuèe. Oprostili smo se i otrèali prema postaji. Kupismo karte, a volonter uðe u vlak. No meni sada nije trebalo društvo. Popeh se samo na prvu stubu, a kada prometnik zviznu, ja saskoèih i ostadoh. Bila je veæ mrkla noæ. Omamljen i tužan vraæao sam se kuæi dugom cestom, šuljajuæi se kao lopov kraj njezina vrta i ograde. Otmjena me dama voljela! Preda mnom se prostirahu zemlje èudesa, a kada sluèajno u džepu napipah pomklani cviker, bacih ga u grabu kraj puta. Iduæe je nedjelje volonter opet bio pozvan na ruèak, no ne i ja. Više nije dolazila u radionicu. Jednom sam iz kuæe zaèuo klavirsku glazbu, meku i lelujavu, i ležeæi uza zid zaplakao. No nikada me više sluga nije uveo u kuæu i branio od pasa, i nikada više njezina ruka nije dotakla moju ruku ni njezine usne moje usne. To mi se još samo u snu nekoliko puta dogodilo, u snu. U kasnu jesen napustio sam bravariju, zauvijek svukao plavu bluzu i otisnuo se daleko u neki drugi grad. Besane noæi U sitne sate ležiš u postelji, a san ne ide na oèi. Ulica je tiha, u vrtovima s vremena na vrijeme povjetarac dotakne stabla. Negdje laje pas; ulicom u daljini prolaze kola. Èuješ ih jasno, po lelujavu zvuku prepoznaješ da su na oprugama, u mislima ih slijediš, zakrenu za ugao, najednom ubrzaju, a užurbano se kotrljanje uskoro raspline u veliku tišinu. A onda, kasni prolaznik. Hoda brzo, korak mu èudno odjekuje u pustoj ulici. Zastane, otkljuèa vrata, zatvori ih za sobom, a onda opet zavlada muk. Ponovno i još jednom u sobu dopru zvuèi mrvice života, sve rjeðe, sve tiše, a onda nastupe sati kada je sve umorno, a svaki i najtiši povjetarac i najsitnije zrnce žbuke što se kruni ispod tapete biva glasno i moæno i u tebi budi èula. Samo ti umor na oèi i misli spusti tanak veo, u uhu slušaš šum neprekidna kolanja krvi, u bolnoj glavi slušaš siæušni, groznièavi život, a u žilama osjeæaš ravnomjeran, a ipak zbunjujuæ ritam bila. Ništa ti ne pomaže prevrtanje s boka na bok, ustajanje i ponovno lijeganje. To je jedan od onih sati kada nikako ne možeš od sebe pobjeæi. Tobom sad gospodare misli i pokreti tvoje æudi i tvoga sjeæanja, a nemaš društva da ih, kao obièno, razgovorom odagnaš. Tko živi u tuðini, u sjeæanje mu dolaze kuæa i vrt iz njegova zavièaja i djetinjstvo i šume u kojima je proživio svoje 43 najslobodnije i najnezaboravnije djeèaèke dane, sobe i stubišta u kojima su odjekivale njegove djeèaèke igre, i slike roditelja, nekako stranih, ozbiljnih i ostarjelih, s ljubavlju, brigom i tihim prijekorom u oèima. On pruža ruku uzalud tražeæi uzvraæenu desnicu, no preplavi ga plima tuge i samoæe, a neki drugi likovi što izranjaju u zbunjenosti i ozbiljnosti toga èasa gotovo nas sve rastužuju. Tko nije u mladim danima svojim najbližima katkad zagorèao život, odbio ljubav i prezreo njihovu dobrohotnost? Tko nije prkosno i oholo propustio neku sreæu koja mu se nudila, tko nije bar jednom povrijedio tuðe ili svoje dostojanstvo ili uvrijedio prijatelje nepromišljenom rijeèju, neispunjenim obeæanjem, ružnim i uvredljivim pokretom? Oni sad pred tobom stoje i mirnim te oèima u tišini èudno promatraju, a tebe je sram pred njima i sram te je pred sobom. Pada ti na pamet koliko si samo noæi u tom istom krevetu bezbrižno prospavao izmeðu dana punih pokreta, buke i razonode, i kako si nezamislivo davno, kao danas, bio sam svoj šutljivi, nenašminkani zabavljaè. Živio si intenzivno, u to si vrijeme neizmjerno mnogo vidio, razgovarao, slušao, smijao se, a sada, kao da se nikada nije dogodilo, sve ti je to strano i od tebe se otuðuje, a plavi su ti nebeski svodovi tvoga djetinjstva, davno zaboravljene slike tvoga zavièaja i glasovi davno pokojnih strahovito bliski i prisutni. San je jedan od najdivnijih darova prirode, prijatelj i utoèište, èarobnjak i tihi tješitelj, i žao mi je iz dubine duše svakoga tko se, pateæi od dugih nesanica, nauèio zadovoljiti s pola sata groznièava drijemeža. Ne bih, ipak, mogao voljeti èovjeka za kog znam da u životu nije imao neprospavanih noæi; to bi morala biti neka djeèji èista, neiskvarena duša. U ovom našem užurbanom, opojnom životu zastrašujuæe je malo trenutaka kada duša postaje svjesna sebe same, kada se život èula i život duha povlaèi, a duša raskriljena stoji pred zrcalom sjeæanja i savjesti. To se zbiva, možda, kada doživimo veliku bol, možda uz majèin odar, uz bolesnièku postelju možda, ili na kraju dužega usamljenog putovanja u prvim satima povratka, no uvijek je praæeno smetnjama i sjetama. U tom je vrijednost probdjevenih noæi. Samo se tada bez silnih vanjskih potresa 44 duša može izraziti, bilo kroz èuðenje ili strah, osudu ili tugu. Duševni život koji vodimo tijekom dana nikada nije toliko èist; naša èula u njem snažno sudjeluju, razum se nameæe pridodajuæi osjeæajima i trunku glasa osude, finu. No duša utonula u snohvaticu ne opire se, pa u toj ovisnosti i potlaèenosti koje traju danima i mjesecima, proživi pola života sve dok ne kucne njezin èas i u jednoj tjeskobnoj, besanoj noæi ne zbaci okove i svekolikom nas puninom svoga samovoljnoga života iznenadi ili užasne. Dobro nam je s vremena na vrijeme primijetiti da naš život nije samo oblik, da u sebi nosimo moæ otpornu na sve vanjske utjecaje i nepotkupljivu, da u nama progovaraju glasovi nad kojima nemamo vlast. Tko doista nešto jest i posjeduje neku vrstu vjere, rado se pokorava tim glasovima i iz takvih trenutaka izlazi produbljena pogleda. Htio bih reæi pokoju i o nesanici kao bolesti, mada je to možda suvišno, jer vjerojatno svi koji od nje pate dobro znaju što želim reæi. No, možda æe ipak rado proèitati napisano ono što im je poznato, a što inaèe nije predmetom razgovora. Pritom mislim na unutarnji odgoj koji se stjeèe nespavanjem. Svaka bolest i nužnost èekanja uèitelj je kojeg treba pravilno shvatiti. No škola svih živèanih tegoba osobito je prodorna. Ovladavanju vlastitim tijelom i mislima ne uèi nas nijedna škola tako dobro kao škola nesanice. Nježno doticati i obazrivo postupati može samo netko komu je i samome potreban nježan dodir. S blagošæu promatrati i stvari s ljubavlju ocjenjivati, sagledavati duševne razloge i sve ljudske slabosti dobrohotno razumjeti može samo onaj koji je èesto u neumoljivoj tišini samotnih sati bio izruèen na milost i nemilost vlastitim nesputanim mislima. U životu nije teško prepoznati ljude koji su mnoge noæi preležali budna oka. Htio bih navesti još i odgojnu vrijednost nesanice koja svakako zaslužuje da se podrobno razmotri u nekom drugom kontekstu. Nesanica je škola strahopoštovanja - strahopoštovanja sviju stvari, onoga strahopoštovanja koje i najskromniji život može poškropiti mirisom trajno uzvišena raspoloženja, onog istog 45 strahopoštovanja koje je prvi i najvažniji uvjet pjesnièke i umjetnièke velièine. Zamislimo besana èovjeka dok leži u postelji. Sati teku tiho i užasno sporo, izmeðu dvaju otkucaja sata zjapi široka, crna provalija nepodnošljiva beskraja. Èujemo ih ne mareæi za njih. No sada se u toj samoæi i grobnoj tišini èeznutljivo hvatamo za svaki dašak života koji nas okrzne. Kola u prolazu živahno nas zaposle, procjenjujemo im težinu i model, umor ili snagu konja, pokušavamo pogoditi kojom se ulicom kreæu i kamo æe skrenuti. Slušamo ga zahvalno kao nježnu glazbu, kao što bolesnik sluša rijeèi prijatelja koji mu dolazi u posjet unoseæi u njegovu samoæu miris zdravlja i dašak vanjskoga života. Slušamo pad vodenoga mlaza u pun zdenac, zatim blaže i neujednaèeno otje-canje. U neprestanom šumu nastojimo èuti neki ritam, tiho pjevušimo u taktu glazbe, a zatim zašutimo slušajuæi ga kako sam nastavlja svoj poj. Sanjareæi, u mislima pratimo vodu što otjeèe kao potok i rijeka natrag u more i kolijevku vjeènoga postanka, htijenja i obnove. Tu poèinje tkivo duše, poloviènih misli, naš se život pred nama prostire, odnosi i zakoni najednom bivaju jasni u doživljaju koji nam se dosad èinio nerazjašnjenim i zbrkanim. Taj put od osluškivanja zdenca do divljenja dosljednosti svega zbivanja te strahopoštovanja pred skrivenom zadnjom tajnom života neæemo prijeæi nikada tako strpljivo, pažljivo i ozbiljno kao u tim noænim satima. Na taj su naèin, zasigurno, veæ svi besani ljudi svoju nevolju pretvorili u vrlinu. U njihovoj im patnji želim strpljenje i, ako je moguæe, ozdravljenje. Svima lakomislenima, a navlastito onima vitalnima što se hvastaju zdravljem, želim gdjekad pokoju besanu noæ u kojoj æe šutke morati zastati pred prijekornom pojavom vlastita unutrašnjeg života. Prvi put, tada skoro još djeèak, kada sam u srebrnastim visinama spazio sigurno i lijepo kruženje velike ptice i saznao daje to orao, srce mi stade jaèe tuæi i ja u tom kraljevski otmjenomu letu vidjeh pjesmu i simbol. Slijedio sam ga žedna pogleda zauvijek ga saèuvavši u sjeæanju. Otada nikada više nisam odlazio u planine bez tihe èežnje da ga ponovno vidim, i stotinama sam puta na visinskim stazama dizao pogled gajeæi djelomiènu nadu. Ta se nada rijetko ispunjala, no ostala je u meni jednako živa. Postoje stvari i želje uz koje vezujem svu zadihanu životnu radost i predodžbu o najpoželjnijoj zemaljskoj slasti; a tu prije svih ubrajam ove tri: zvjezdanu zimsku noæ u visokome gorju, veèernju vožnju barkom po venecijanskoj laguni, te vrebanje orla iznad planina. Kad god me umor svlada od brige i razoèaranja, a isprazan me i ružan dan ojadi i ukoèi, ja utoèište tražim u tim slikama, i mada one najèešæe ostaju tek neostvarive želje, moja je žudnja u njima ipak našla èvrst i èist cilj, a to je veæ polovica ozdravljenja. Nedavno sam proveo tjedan dana u Zurichu da bih prekinuo dugu zimu i ponovno udahnuo kulturu, vidio ljude i osjetio se suvremenikom. To su bili lijepi, ispunjeni dani: vidio sam nove Weltijeve slike, slušao Beethovena, Mozarta i Huga Wolfa, družio se s prijateljima slikarima, pjesnicima, urednicima, vidio ulice pune svijeta, brza kola i lijepo odjevene žene, a noæu pijuckao vino uz živahne razgovore. Uživao sam u tome da me u trgovinama dobro posluže premda poznajem i ljubaznije trgovce od zuriških , priuštio si temeljito i ugodno brijanje, zatim izvrsnu saunu, a predveèer sjedio u vrlo prometnoj kavani s francuskim i talijanskim žurnalima, elegantnim gostima, poletnim konobarima i dobrim biljarom. Istodobno sam sa zadovoljstvom bio svjestan èinjenice da od srca i iskreno uživam u svemu što je gradskim ljudima veæ odavno postalo dosadno i svakodnevno, i tih sam dana vjerojatno bio najzadovoljniji èovjek u gradu. Ljudi su mi sve manje imponirali, sve manje mi se èinili puni živosti i duha, a osjetih i potrebu da svakodnevne umjetnièke užitke sada na miru ponovno proživim jer su se jedan s drugim poèeli miješati i pomalo blijedjeti. No kako sam tih osam dana preko Zuriškoga jezera gledao blijede, tihe Alpe, s nastupajuæim umorom i zasiæenjem u meni se snažno budila pjesma o surome orlu i zimskoj noæi u visokome gorju koju veæ dugo ne èuh. Novac za put dostajao je još za dva, tri dana i odluèih skoknuti do Gottharda koji još nikada, osim u prolazu, zimi nisam vidio. Zimske èizme i ostalu opremu imao sam sa«sobom, pa mije preostalo još samo da kupim kartu i ukrcam se. Dan je bio siv, kroz prozor vagona, osim najbližih stabala, brežuljaka i kuæa, ništa se nije dalo razaznati. Sve se rasplinulo u blijedoj izmaglici koja je svjetlost primala još samo od svježega, èistog snijega. Èudilo me što se Zugerško jezero ne pojavljuje, sve dok nisam otkrio daje zaleðeno i zameteno snijegom. S nestrpljenjem sam èekao traèak sunca i kidanje magle. Èekao sam ih u Arthu, u Brunnenu, u Fliielenu, a kada smo prošli Erstfeld -veæ se bližilo podne - a mi još uvijek u oblacima i sumraku, poèeo sam gubiti vjeru i razoèarano se pomirio da æe gore padati snijeg i doèekati me tmurno vrijeme. Rijetko sam se kada s toliko napete pozornosti uspinjao gotthardskom željeznicom, no Amsteg je bio u magli, Gurtnellen je bio u magli, smioni mostovi na rijeci ReuB bili su u magli, a kada prošavši kroz Wassen ni tamo nisam našao sunce, napustio sam nadu i svalio se u sjedalo. Planine su uvijek lijepe i kadšto volim i u magli uživati, no kada znaš kako u Alpama izgleda sunèan dan, a preostala su ti još samo dva do tri, teško ti pada uzaludno išèekivanje modroga neba. A kad sam veæ poèeo razmišljati nije li moj izlet obièno, brzopleto rasipanje novaca, vlak je iznad Wassena izišao iz tunela, a u sumaglici i sivobijelom snježnom svjetlu uèini mi se da vidjeh traèak modrine i sunca. Hitro skoèim, otvorim prozor i stanem 48 zuriti u nebo. Tamo se, polako i nesigurno, kroz oblake crvenkasto probijala visoka litica s kosim snježnim brazdama bivajuæi sve jasnija i bliža, iza nje još jedna, a poviše i treæa. S vrhova planinajurišao je vjetar u snažnim zapusima, poderani su se oblaci mrvili bivajuæi sve tanji i sablasniji, a zaèas se cijelo gorje raskrilo, i razdragano, suncem obasjano, zablistalo na prozirnome, blagom zraku, dok se nad njim prostiralo bistro, tiho, skoro ljubièa-stomodro nebo. Obuze me sreæa, a u sjeæanju mi se probudiše stotine sliènih zimskih dana u planini, zlatnih i sjajnih, i svaki je bio dragulj. Sada više nisam mislio na orla i noæ obasjanu mjeseèinom; lako poput djeèaka iskoèio sam u Goschenenu iz vagona i pohitao ususret toj plavetnoj ljepoti. Svi grebeni i vrhovi bili su tako èudesno jasni i bliski, kakve se vidjeti može samo za odabranih zimskih dana, s dugim, ljubièastim sjenama i blještavilom snježnih polja. Zapuše umjeren fen, a suncem natopljen zrak stopli se kao s proljeæa. I opet sam, kao i prije za mnogih dugih šetnja, èesto stajao tiho i gledajuæi oko sebe imao osjeæaj kao daje sve èarolija koja bi u tren oka mogla išèeznuti. Ponovno me obuze onaj neobièno blaženi, gotovo tjeskobni osjeæaj koji izletniku govori: Ovako uzvišenu Zemlju nikada više neæeš gledati! Drvenim saonicama razrovanom, snažnim vjetrom èas razmetenom, èas posve zatrpanom cestom pokrivenom smrznutim, metar visokim snijegom, uspinjao sam sepolako uz brdo, boreæi se s vjetrom, prema Schollenenu3 i Ðavoljemu mostu. Slavna, velièanstvena cesta i cijeli taj dio divlje doline rijeke ReuB zimi su nemjerljivo ljepši, negoli sam ih ljeti vidio. I kao u bajci, mlada rijeka ReuB što se ispod plavièa-stih, na mnogim mjestima probijenih ledenih kora huèeæi valja niza snijegom zameteni klanac, jedini je život u toj bijeloj grobnoj tišini. A nad malim slapom iznad Ðavoljega mosta, poput svoda što naizgled slobodno u zraku lebdi, nadvio se sa stotinama grotesknih šiljaka ledeni baldahin od siæušnih kaplja. Andermatt kao vremenska razdjelnica bio je pravi doživljaj. Iz divljega, gruboga, vjetrom propuhanoga klanca izašao sam kroz kratki tunel koji tamo pokriva cestu u sunèan krajolik za-sljepljujuæe bjeline. Široka planinska dolina toplo se sjala, na 1 Klanac u švicarskim Alpama u kojem je i mitski Ðavolji most. Èudno su u Andermattu izgledali prazni hoteli, zatvoreni i do prizemnih prozora zatrpani u snijegu iz kojeg su stršili još samo vršci željeznih vrtnih ograda. Njegovo i ženino ime stoji starinskim slovima napisano na središnjoj ploèi. Spuštala se veèer i snijeg stade crvenkasto sipiti. Krenuo sam natrag i tada, visoko u brdima, još iznad najvišega zavoja gornje ceste, primijetih pticu u letu. Velik suri orao tiho je i lagano kružio zrakom, aja sam ga, zastavši, dugo promatrao neobièno zateèen ispunjenjem te gotovo veæ zaboravljene želje. Sada sam znao da neæe izostati ni vedra, mjeseèinom obasjana noæ, jer fen je i dalje puhao umjerenom jaèinom, a prema jugu nebo je bilo tako bistro modro kao otvorena èaska proljetnoga gorèaca. Spuštanje natrag niz dolinu prema Goschenenu više nije predstavljalo napor. U RoBliju sam naruèio vino i jelo i malo otpoèi-nuo, sve dok se oko jedan sat iznad strmoga grebena nije pomolio gotovo pun Mjesec. Tada sam omotao dokoljenice, navukao rukavice, pa krenuo usnulim selom kraj stare crkvice èudesno mirnim putom kroz usku postraniènu dolinu prema gleèeru Dam-ma i goschenenskom pašnjaku. Hodao sam bez cilja i bez napora koliko god je staza dopuštala, a zatim, umorivši se, polako krenuo natrag. Na mekome snježnom putu nisam èuo svojih koraka niti kakvih drugih zvukova, a u visini pod noæno modrim nebom prigušeno se blistao snježni gleèer, bijela je mjeseèina ispunjala dolinu i bila tako svijetla da sam mogao vidjeti ploèu, koja je kod Frutta jedva virila iz snijega, a bila je posveæena nekom šesnaestogodišnjaku nastradalom u lavini. Krupne i treperave stajale su zvijezde u noæi, i nikada neæu zaboraviti njihovo svjetlo, bijelom mjeseèinom obasjan krajobraz i muk umornih vrhova. Kad sam ujutro ustao nakon nekoliko sati dubokog sna i prišao prozoru, gornji se vrh gleèera ponovno kupao u suncu. No 50 ono nije dopiralo u dolinu, fruttske kuæe i posljednja, s ove strane smještena seoska imanja Goschenena od kraja listopada do kraja veljaèe ne prime ni zraku sunca. No sprijeda u selu i niz dolinu rijeke ReuB moralo je još prije podneva biti sunèano. Odluèili dio puta kuæi prevaliti na gorskim saonicama. Mogao sam, doduše, još ovaj dan ostati ovdje gore, no izgledalo je kao da æe se vrijeme sutra promijeniti, a nisam želio ta dva sjajna dana okonèati sumornim rastankom. Stoga sam, s noge na nogu, prošetao do Schollenena i natrag, oko podneva se oprostio i otišao unajmivši jake gorske saonice koje sam obeæao vratiti vlakom. Ispred Wassena i kroz njega put se neko vrijeme uzdizao, a zatim sam udario èudesnom dionicom do Gurtnellena, pa preko èarobnoga mosta, spuštajuæi se najveæom brzinom skoro bez zaustavljanja. Ne postoji, osim brzoga jedrenja i skijanja, ništa uzbudljivije i prštavije od jurnjave niz brijeg na niskim saonicama uza zvižduk zraka, pokraj snježnih litica, sa suncem u zatiljku, a ispred tebe moæni planinski vrhovi koji odvažni i hladni miruju na toplome modrome nebu. Moja se vožnja završila. Stigao sam taman na vrijeme da još predam saonice i uskoèim u vlak. Prije dan i pol, kada sam stizao ovamo, donja dolina rijeke ReuB i obala jezera kantona Uri još je bila pod snijegom. Fen koji snježnim masama u visini još nije mogao nauditi, ovdje dolje u meðuvremenu je marljivo radio. Što smo dalje odmicali prema dolini, sve je tanji bivao ovdje veæ razvodnjeni snijeg, a u Altdorfu i Fliielenu svi su pašnjaci na mlakome podnevnom zraku veæ bili vlažni i sivozeleni. Ljubav Moj prijatelj, gospodin Thomas Hopfner, od svih je mojih znanaca zasigurno najiskusniji u ljubavi. Kada mi o tom pripovijeda, doimam se poput školarca. No ponekad u sebi mislim kako o pravoj biti ljubavi ni on ne zna ništa više od drugih. Ne vjerujem da je u životu èesto probdio i proplakao noæi zbog svoje drage. U svakom sluèaju, njemu je to rijetko bilo potrebno, i neka je tako, jer unatoè svojim uspjesima on nije, veseo èovjek. Štoviše, nerijetko ga viðam pomalo melankolièna, a cijeli njegov nastup odiše rezigniranom mirnoæom, prigušenošæu koja ne slièi na raspoloženje. No, to su pretpostavke, a možda i zablude. S psihologijom se može pisati knjige, ali ne i proniknuti u ljude, a ja èak ni nisam psiholog. Pa ipak, kadšto mi se èini daje moj prijatelj Thomas samo zbog toga virtuoz u ljubavnoj igri jer mu za ljubav, koja više nije igra, nešto nedostaje, i zbog toga je melankolik jer poznaje taj svoj nedostatak i zbog njega žali. Ono što mije nedavno ispripovjedio o gospoði Forster bilo mi je neobièno, premda se nije radilo o stvarnome doživljaju ili dapaèe pustolovini, veæ samo o ugoðaju, lirskoj anegdoti. Da bih ga prisilio da poèasti nekom boljom kapljicom, naruèili bocu obiènoga moselskoga vina koje on sam inaèe nikada ne pije. On nevoljko opozove konobara. To mi je odgovaralo, pa smo se uz dobro vino ubrzo rasprièali. Oprezno sam razgovor usmjerio na gospoðu Forster. Bila je lijepa žena, jedva prešla tridesetu, odnedavna je stanovala u gradu i pratio ju je glas da je iza sebe imala mnoge ljubavne veze. Muž joj je bio nitko i ništa. Odnedavno sam znao daju moj prijatelj posjeæuje. Nisam s njom ništa doživio. Ništa što bih zapravo mogao isprièati. Morao bih biti pjesnik. Pjesnici su najèešæe ljudi koji ništa ne doživljavaju. Mogu ti reæi, meni se u životu dogodilo veæ tisuæu stvari koje je trebalo zabilježiti. Uvijek sam mislio, zašto jednom i neki pjesnik ne doživi takvo što da to ne propadne. Vi oko najobiènijih stvari uvijek nadignete groznu halabuku i svaki vam je drek dovoljan za jednu cijelu novelu... Je li i to novela? Ti znaš što se o njoj govori. Koliko sam mogao promatrati iz daljine, zacijelo je imala bogatu prošlost. Èinilo mi se daje voljela i upoznala sve vrste muškaraca, ali nijednoga nije dugo trpjela. Zbog toga je lijepa. Tijelo joj je skladno oblikovano, suzdržano, podreðeno njezinoj volji. Ništa na njemu nije neposlušno, ništa ne zataji, ništa nije tromo. Ne mogu zamisliti nijednu situaciju iz koje ona ne bi izvukla najveæu moguæu ljepotu. Upravo me to privuklo, jer meni je naivnost dosadna. Ja tražim svjesnu ljepotu, odgojene oblike, kulturu. U to vrijeme ona nije imala ljubavnika, to se dalo lako zapaziti. Muž je bio porculanska figurica. Poèeo sam se približavati. Nekoliko pogleda preko stola, pokoja tiha rijeè pri nazdravljanju èašom vina i rukoljub koji malo predugo traje. Ona je to prihvaæala èekajuæi što æe uslijediti. Onda sam joj došao u posjet u vrijeme kada je morala biti sama, i ona me primila. Sjedeæi joj suèelice brzo sam shvatio daje ovdje svaka metoda izlišna. Zbog toga zaigrah va bangue i izjavili joj da sam zaljubljen i da joj stojim na usluzi. Na to ona zapoèe otprilike ovakav dijalog: 'Razgovarajmo o neèem zanimljivijem. Došao sam vam to reæi. Ako vas to zamara, otiæi æu. Ja vas ne poznajem i ne volim. Nudim vam sve što jesam i što mogu uèiniti, a moæi æu mnogo toga uèiniti kada je to za vas. U vašim izjavama ljubavi nikada ništa novo. Stoje to èime biste me oduševili? Kada biste doista voljeli, veæ biste odavna nešto uèinili. Mogli ste osam dana postiti ili se ustrijeliti, ili barem pisati pjesme. Tko tako voli, kako bi se samo i trebalo voljeti, on se za jedan osmijeh promeæe u pjesnika i junaka, za jedan mig, za jednu rijeè one koju voli. A ako mu pjesme i nisu dobre, ipak su strasne i pune ljubavi... Nisam ni pjesnik ni junak, a ni ustrijeliti se neæu. Ili ako bih to uèinio, bilo bi to od boli jer moja ljubav nije toliko jaka i žarka kakvu od mene smijete zahtijevati. No umjesto svega toga ja imam nešto, imam jednu jedinu malu prednost pred onim idealnim ljubavnikom: ja vas razumijem. Vi ne žudite za ljubavnikom, veæ biste željeli ljubiti, potpuno i nerazumno ljubiti. A to ne možete. Vi tražite ljubav kakvu ja tražim. No, možda æete mi, prije nego odem, reæi jeste li ikada sreli pravu ljubav. Kad smo veæ dotle došli, mogu vam i to reæi. Bilo je to prije tri godine. Tada sam po prvi put imala osjeæaj da me netko istinski voli. Pojavio se tada muškarac, upoznao me i zavolio. No, buduæi da sam bila udana, nije mi to rekao. A kada je 54 vidio da svoga muža ne volim i da imam miljenika, došao je i predložio mi da raskinem brak. To nije bilo moguæe, pa je otada taj muškarac za mene se brinuo, èuvao nas, upozoravao me i bio mi dobar pomagaè i prijatelj. A kada sam zbog njega otpustila svoga miljenika i bila ga spremna prihvatiti, on me prezreo i otišao i nikada se više nije vratio. Taj me je volio, nitko drugi. Možda smo jedno drugom veæ i previše toga rekli. Najbolje je da više ne dolazim. A iz te sam prièe izmeðu ostaloga zakljuèio da mu nedostaje sposobnost prave ljubavi. Sam je to izgovorio. A ipak, ljudima se mora najmanje vjerovati onda kada govore o vlastitim manama. Mnogi se smatraju savršenima samo zato jer od sebe premalo traže. Moj prijatelj to ne èini, i moguæe je gaje upravo njegov ideal istinske ljubavi stvorio takvim kakav jest. A možda me taj mudri èovjek nasamario, i možda je onaj razgovor s gospoðom Forster samo plod njegove mašte. Jer on je skriveni pjesnik, ma koliko se tomu opirao. Sve same pretpostavke, a možda i zablude. Mladiæevo pismo Štovana, milostiva gospoðo! Pozvali ste me da Vam pišem. Smatrali ste da mladiæu s književnim darom mora biti osobit užitak što se pismom smije obratiti lijepoj i štovanoj dami. Imate pravo, to jest užitak. Povrh toga, stavili ste i primjedbu da mnogo bolje pišem negoli govorim. To mi je jedina moguænost da Vam uèinim malo zadovoljstvo, a to mi je velika želja. Jer, dragi ste mi, milostiva gospoðo. Dopustite mi da budem iscrpan! To je nužno jer biste me inaèe pogrešno razumjeli, a možda je i opravdano, jer ovo æe biti moje jedino pismo Vama. A sada dosta s uvodima! Gledao sam svoga mlaðeg brata kako dubi kanale u pijesku, baca koplje i lovi leptire i zavidio mu na radosti što gaje pritom obuzimala, a èije sam se strasne iskrenosti još vrlo dobro sjeæao. Bio sam ju izgubio ne znajuæi kada ni zašto, a umjesto nje, jer tada još ne mogoh dijeliti užitke odraslih, nastupilo je nezadovoljstvo i èežnja. Silnom predanošæu, ali bez upornosti, bavio sam se èas poviješæu, èas prirodnim znanostima, tjedan dana svakodnevno do sitnih sati pravio botanièke preparate, a zatim èetrnaest dana ništa drugo ne radio nego èitao Goethea. Osjeæao sam se usamljenim i protiv svoje volje odvojenim od svih spona sa životom, a taj jaz izmeðu života i sebe instinktivno sam nastojao premostiti uèenjem, znanjem, spoznavanjem. Po prvi put shvaæao sam naš vrt kao dio grada i doline, dolinu kao usjek u planini, planinu kao jasno ogranièen dio Zemljine površine. Po prvi put promatrao sam zvijezde kao svemirska tijela, oblike planina kao nužno nastale proizvode zemaljskih sila, i po prvi sam puta tada pojmio povijest naroda kao dio povijesti Zemlje. Tada to još nisam mogao izraziti i imenovati, no to je u meni bilo i živjelo. Ukratko, u ono sam vrijeme poèeo misliti. Spoznao sam, dakle, svoj život kao uvjetovan i ogranièen i u meni se probudila ona želja, koju dijete još ne poznaje, želja da od svoga života, koliko god uzmognem, uèinim nešto dobro i lijepo. Vjerojatno svi mladi ljudi doživljavaju približno isto, noja to pripovijedam kao da je to bio sasvim individualan doživljaj, jer sam ga takvim osjeæao. Nezadovoljan i proždiran èežnjom za neostvarivim proživio sam tako nekoliko mjeseci, bio sam marljiv, a ipak nestalan, izgarao, a ipak žudio za toplinom. U meðuvremenu je priroda bila mudrija od mene i riješila muènu zagonetku moga stanja. Jednoga sam dana bio zaljubljen i iznenada mi se vratiše sve moje spone sa životom, snažnije i raznovrsnije nego ikada prije. Otada sam doživio i veæe i ljepše sate i dane, no nikada više takve tjedne i mjesece, tako tople i tako ispunjene neprekinutom 56 strujom osjeæaja. Ne želim Vam prièati povijest svoje prve ljubavi, jer je nebitna, a i vanjske su okolnosti mogle biti posve drugaèije. Ali život koji sam tada živio, to bih pokušao donekle opisati, premda znam da mi neæe uspjeti. Užurbano se traženje okonèalo. Najednom sam stajao usred živahnoga svijeta i tisuæama korijenskih niti bio povezan sa Zemljom i ljudima. Moja su se èula doimala promijenjenima, oštrijima i življima. Gledao sam posve drukèije nego prije. Gledao sam svjetlije i šarenije, kao umjetnik, osjeæao sam radost èistoga promatranja. ¦i Vrt moga oca blistao je u ljetnoj raskoši. Njegovi rascvjetali bokori i stabla s gustim ljetnim lišæem stršila su u duboko nebo, bršljan se povijao uz visoki potporni zid, a nad njim poèivala gora s crvenkastim stijenama i modrocrnom jelovom šumom. Stajao sam i ganut promatrao kako je svaki za se tako èudesno lijep i živ, šaren i sjajan. Neki su se cvjetovi nježno njihali na stapkama i tako dirljivo blago i milo provirivali iz svojih èaški i da sam ih morao voljeti i u njima sam uživao kao u poeziji pjesnika. A mnogi zvukovi, za koje prije nisam mano, sada su mi plijenili pozornost, govorili mi i zaokupljali me: šum vjetra u jelama i travi, cvrèanje šturaka na livadama, grmljavina udaljenih oluja, huk rijeke na brani i cvrkut ptica. S veèeri sam gledao i slušao rojeve muha u zlatnožutom svjetlu predveèerja i osluškivao kreketanje žaba uz baru. Tisuæe beznaèajnih sitnica najednom su mi postale drage i važne i doticale me poput doživljaja: primjerice jutrom, dok sam za razonodu u vrtu zalijevao nekoliko lijeha, a zemlja i korijenje tako zahvalno i požudno pilo. Ili, u sjaju podnevna sunca vidio sam malenog modrog leptira kako ji tumara kao opijen. Ili sam promatrao mladu ružu u cvatu. Ili bih f naveèer iz malena èamca spustio ruku u vodu i na prstima osjeæao f' blago, mlako strujanje rijeke. Dok me muèila bol bespomoæne prve ljubavi i dok su me pokretale neshvaæena nevolja, svakodnevna èežnja, nada i razoèaranje, ipak sam, usprkos sjeti i ljubavnoj strepnji, svakog tre- i nutka u dubini srca bio sretan. Sve što je bilo oko mene, bilo mi je drago i nešto mi govorilo, nije bilo mrtvila ni praznine u svijetu. Nikada to nisam dokraja izgubio. Još jednom to doživjeti, u se primiti i zadržati, moja je sadašnja predodžba o sreæi. Od onoga vremena pa do ovoga dana zapravo sam uvijek bio zaljubljen. Od svega što sam upoznao ništa mi se nije èinilo tako plemenitim, vatrenim i zanosnim kao ljubav prema ženama. Nisam uvijek bio u ljubavnim vezama sa ženama i djevojkama, niti sam uvijek svjesno volio neku odreðenu, no moje su misli uvijek nekako bile zaokupljene ljubavlju, a moje divljenje ljepoti bilo je zapravo neprestano obožavanje žena. Neæu Vam pripovijedati ljubavne prièe. Jednom sam imao dragu, nekoliko mjeseci, a povremeno bih, dijelom i nehotice, u prolasku pobrao poljubac i zajednièku noæ, no kada sam doista volio, to je uvijek bilo nesretno. A ako me sjeæanje ne vara, jadi zbog beznadne ljubavi, strah i bojažljivost i besane noæi bile su zapravo mnogo ljepše od svih malih sretnih sluèajeva i uspjeha. Znate li, milostiva gospoðo, da sam u Vas veoma zaljubljen? Poznajem Vas skoro veæ godinu dana, premda sam samo èetiri puta bio u Vašem domu. Kada sam Vas prvi puta ugledao nosili ste na svijetlosivoj bluzi broš s firentinskim ljiljanom. Jednom sam Vas vidio na kolodvoru kako ulazite u pariški brzi vlak. Imali ste kartu za Strasbourg. Tada me još niste poznavali. Onda sam s prijateljem došao k Vam'a, tada u Vas veæ zaljubljen. Primijetili ste to tek za moga treæeg posjeta, one veèeri uz Schubertovu glazbu. Barem mi se tako èinilo. Prvo ste se šalili mojom ozbiljnošæu, zatim mojim lirskim izrazima, a pri rastanku ste bili dobroæudni i pomalo majèinski. A posljednji put, nakon što ste mi priopæili svoju ljetnu adresu, dopustili ste mi da Vam pišem. I to sam, eto, danas uèinio nakon dugog razmišljanja. I kako da sada završim? Rekao sam Vam da æe ovo moje prvo pismo biti i zadnje. Primite ove moje ispovijedi, koje su možda i pomalo smiješne, kao jedino što Vam mogu dati i èime Vam mogu pokazati da Vas veoma poštujem i volim. Misleæi na Vas i priznavajuæi si da sam prema Vama vrlo loše odigrao ulogu zaljubljenoga, osjeæam ipak djeliæ one èarobne ljepote o kojoj sam Vam pisao. Veæ je noæ, pod mojim prozorom još uvijek cvrèe šturci u mokrome travnjaku, i mnoge su stvari opet kao onoga bajkovitog ljeta. Možda æu, pomišljam, sve to jednom smjeti ponovno imati i još jednom doživjeti, ostanem li vjeran osjeæaju 58 iz kojeg sam ovo pismo sroèio. Htio bih se odreæi onoga što za veæinu mladih ljudi proizlazi iz zaljubljenosti, a što sam i ja odveæ dovoljno upoznao - dijelom iskrenu, a dijelom umjetnu igru pogleda i pokreta, sitnièavo korištenje nekog ugoðaja i prigode, doticanje stopala pod stolom i zlorabljenje rukoljuba. Ne uspijevam toèno izreæi što mislim. Vjerojatno me ipak razumijete. Ako ste takva kakvu Vas rado zamišljam, tada se možete od srca nasmijati mome smušenom pismu, a da me time ne omalovažite. Moguæe je da æu se i jajednom tomu smijati, no danas to ne mogu i ne želim. Uz izraze odanoga štovanja, Vaš vjerni B. Sonata Gospoða Hedwig Dillenius izišla je iz kuhinje, odložila pregaèu, oprala se i poèešljala, a zatim otišla u salon doèekati muža. Razgledala je tri, èetiri lista iz neke mape s Durerovim slikama, malo se igrala porculanskom figuricom iz Kopenhagena, slušala kako s obližnjega tornja izbija podne i na kraju otvorila glasovir. Odsvirala je par tonova prebiruæi neku veæ napola zaboravljenu melodiju, a zatim slušala skladan zvuk glasovirskih žica kako se polako stišava i gubi. Nježni, poput daška blagi titraji bivali su sve blaži i nestvarniji, a zatim su nastupili trenuci u kojima nije znala èuje li još odjek tih nekoliko tonova ili je taj blagi podražaj samo sjeæanje njezina sluha. Ne nastavi svirati, veæ spusti ruke u krilo i stade razmišljati. No nije više razmišljala kao prije, ne više kao u doba svoga dje-vojaštva kod kuæe na selu, nije više razmišljala o malim, smiješnim i dirljivim zgodama od kojih je uvijek samo ona manja polovica bila stvarna i doživljena. Veæ neko vrijeme razmišljala je o drugo èemu. I sama joj je stvarnost postala nestalna i dvojbena. U svojim napola jasnim, sanjarskim željama i ushiæenjima djevojaèkog doba èesto je mislila kako æe se jednoga dana udati, 59 imati muža, vlastiti život i dom, i od te promjene mnogo je oèekivala. Ne samo nježnost, toplinu i nove osjeæaje ljubavi, veæ ponajprije sigurnost, jasan život, ugodnu zaštiæenost od svakovrsna osporavanja, sumnje i nemoguæih želja. Koliko godje voljela maštanje i snove, njezina je èežnja ipak uvijek težila nekoj zbilji i odluènom kroæenju provjerenim stazama. Ponovno je razmišljala o tome. Ispalo je drukèije negoli je zamišljala. Muž više nije bio onakav kao u vrijeme zaruka, dapaèe, u to gaje vrijeme gledala u svjetlu koje je sada ugaslo. Vjerovala je da joj je ravnopravan, pa i nadmoæan, da s njom može iæi èas kao prijatelj, èas kao voða, a sada joj se poèesto èini da gaje precijenila. Bio je dobar, uljudan, pa i nježan, davao joj slobodu i oslobaðao ju malih kuænih briga. Bio je zadovoljan njome i svojim životom, poslom, jelom i skromnim užicima, ali tim životom ona nije bila zadovoljna. Imala je u sebi nekog vra-žiæa koji je htio zadirkivati i plesati, duha sanjara koji je želio pisati bajke, stalnu èežnju da svakodnevni obièni, mali život poveže s onim silnim i velièanstvenim koji je odzvanjao u pjesmama i slikama, u lijepim knjigama i oluji šuma i mora. Nije bila zadovoljna time da cvijet treba biti samo cvijet, a šetnja samo šetnja. Cvijet bi trebao biti patuljasti vilenjak, lijepi duh u lijepoj preobrazbi, a šetnja ne treba biti tek obvezatna vježbica i odmor, veæ slutnjom ispunjen put u nepoznato, posjet vjetru i potoku, razgovor s nijemim stvarima. A poslije dobroga koncerta još dugo bi ostajala u nekom èudnom svijetu duhova, dok je muž veæ odavno u papuèama prošetao kuæom, popušio cigaretu, malo poprièao o glazbi, pa se zaželio postelje. Veæ izvjesno vrijeme èesto gaje znala iznenaðeno pogledati èudeæi se stoje takav, što više nema krila, što se samo obazrivo nasmiješio kada mu je jednom zgodom poželjela otvoriti srce. I uvijek je iznova donosila odluku da se neæe ljutiti, da æe biti strpljiva i dobra i na njegov mu naèin ugaðati. Možda je bio umoran, možda su ga na poslu muèile neke stvari kojih ju je želio poštedjeti. Bio je tako popustljiv i ljubazan da mu je morala biti zahvalna. Ali on više nije bio njezin princ, njezin prijatelj, gospodar i brat, ponovno je sama prolazila svim dragim putovima sjeæanja i mašte, bez njega, aputovi su bivali sve mraèniji jer na njihovu kraju više nije stajala tajanstvena buduænost. Pošla je prema njemu i uzvratila mu poljubac. Znaš, jedva da mogu doèekati. Nedavno je pripovijedao daje uvježbao one nove sonate i da ih sada može odsvirati. Navodno su vrlo teške. Zacijelo su vrlo neobiène stvari, silno sam znatiželjna. No, to neæe biti neki novi Mozart. Da ga odmah pozovem i na objed? Ludwig je o njemu prièao s takvim oduševljenjem. Ludwig je možda malo velik entuzijast, zar ne? No, na posljetku, on se u glazbu jamaèno razumije više od mene. Kad netko pola dana svira klavir! Dobrohotno je slušao smijuæi se. Mogla si postati književnica! Tad se i ona lati posla. U knjigu troškova upisala je posljednji tjedan, pospremila muževu sobu, oprala lisnate biljke i na posljetku malo šila dok nije došlo vrijeme da se ponovno pobrine za kuhinju. Oko osam stigao je muž, a odmah za njim Ludwig, njezin brat. Rukovao se sa sestrom, pozdravio šogora, a onda ponovno primio Hedwigu za ruke. Za veèerom su brat i sestra razgovarali živahno i ugodno. Muž bi povremeno dometnuo koju i za šalu glumio ljubomornoga. Osjeæala je daje meðu njima trima njezin muž doista stranac. Ludwig joj je pripadao, imao je isti naèin ophoðenja, isti duh, ista sjeæanja kao i ona, govorio je istim jezikom, shvaæao i uzvraæao na sva ona mala, sitna peckanja. Kada je on bio tu, okruživalo ju je ozraèje njezina zavièaja; tada je sve opet bilo kao nekad, sve je opet bilo stvarno i živo stoje od kuæe u sebi nosila, stoje njezin muž ljubazno trpio, ali nije uzvraæao, jer u biti možda nije ni razumio. Ostali su još sjediti uz crno vino dok ih Hedwignije upozorila. Sada su prešli u salon, Hedwig je otvorila glasovir i upalila svjetla, brat odložio cigaretu i otvorio kajdanku. Dillenius se ispružio u niskom naslonjaèu i privukao cigaretni stol, dok se Hedwig smjestila postrance uz prozor. Ludwig je još rekao nekoliko rijeèi o novome glazbeniku i njegovoj sonati. Na trenutak je zavlada potpuna tišina. A onda poèe svirati. Hedwig je pozorno slušala prve taktove. Glazba ju je èudno i neobièno doticala. Pogled joj je poèivao na Ludvvigu kojemu se tamna kosa povremeno sjajila na svjetlosti svijeæa. No uskoro je u toj neobiènoj glazbi osjetila snažan i profinjen duh koji ju je ponio i krila joj dao da nadišavši sve zamke i nejasna mjesta može razumjeti i doživjeti djelo. Dok je Ludwig svirao vidjela je široku tamnu vodenu površinu kako se valja u velikom taktu. Jato velikih, iskonski mraènih, golemih ptièurina doletjelo je uz bjesomuèan lepet krila. Oluja je potmulo tutnjala i kadšto u zrak bacala zapjenjene grebene vala što su prštali tisuæama sitnih bisera. U tutnjavi valova, vjetra i širokih ptièjih krila odzvanjalo je i nešto tajnovito i ubrzo èas glasnim patosom, èas tankim djeèjim glasiæem zapjeva pjesmu, srdaènu, dragu melodiju. Crni su oblaci lepršali razderani u pramenove, a izmeðu njih èudesni se pogledi dizali u zlatno duboka nebesa. Velike vale uzjahaše morske nemani okrutna izgleda, ali na onim malima, nježno i dirljivo u kolo se uhvatiše anðelci sa smiješno debeljuš-kastim udovima i djeèjim oèima. I tako ono drago i milo sve veæom èarolijom nadvlada grozotu, i slika se pretvori u lagano, 62 prozraèno, bestežinsko meðucarstvo u kojem u vlastitu, mjeseèini sliènu svjetlu u zraku lebdeæi kolo pletu nježna vilenjaèka biæa i èistim, kristalnim, bestjelesnim glasovima poju zvuke što ih, blaženo lake i bezbolne, vjetar razmeæe. No sada, kao da više nisu samo anðeoski svjetlosni vilenjaci lebdjeli i pjevali u bijelome sjaju, veæ kao da èovjek o njima prièa ili sanja. Teška kaplja èežnje i neutaživa ljudska patnja slijevala se u presretni svijet èiste, želja lišene ljepote, a namjesto raja uskrsnu ljudski san o raju, ne manje sjajan i lijep, no praæen dubokim glasovima neutažive èežnje za zavièajem. Tako nastaje ljudska želja iz djeèje želje; nema više zategnuta smijeha, bez bora, ali je zato zrak postao Ijupkiji i bolno slaði. Milozvuène pjesme vilenjaka polako se rastoèiše u huku mora koji ponovno silno nabuja. Tutnjava bitke, strast i nagon za životom. A odlaskom posljednjega visokoga vala pjesma se pri-maèe kraju. U glasoviru je još odzvanjala bujica u tihoj, polaganoj rezonanci, zatim utihnu, i zavlada duboka tišina. Ludwig, pognut nad glasovirom, ostade slušajuæi sjediti, Hedwig je sjedila sklopljenih oèiju naslonjena u stolcu kao da spava. Napokon Dillenius ustade, ode u blagovaonicu i donese šogoru èašu vina. Ludwig se pridigne, zahvali i otpi gutljaj. Da, bilo je zanimljivo, a ti si i opet sjajno svirao. Sigurno strahovito mnogo vježbaš. Ja nisam apsolutno protiv svega novoga, no ona mije malo 'preoriginalna'. Wagnera još nekako mogu prihvatiti... Vidje daje ganuta glazbom i da bi joj daljnji razgovor o tome samo nanio bol. No u isti mah po prvi puta primijeti kako je sestra smatrala da morala poštedjeti svoga muža jer mu je nedostajalo nešto što je njoj bilo nužno i uroðeno. Ona, meðutim, te noæi nije usnula. Znalaje daju muž ne može razumjeti i nadala se da æe to moæi podnijeti. Uèini joj se daje tek sada sasvim izgubila zavièaj i predivnu mladalaèku slobodu i svu blaženu vedrinu raja. U oènoj klinici Tjednima sam se morao odricati veèernjega èitanja jer su mi oèi, oslabljene išèitavanjem starih knjiga i rukopisa, mogle obavljati još samo najnužnije dnevne poslove. No kako sva pošteda nije urodila plodom, na posljetku sam se odluèio na posjet oènoj klinici. Bio je ponedjeljak ujutro. Oèi su me ponovno boljele, cesta je bila široka i prašnjava, klinièka èekaonica prepuna i pregrijana, pa sam se shrvan i ljutit ugurao na jednu od pretrpanih klupa pokušavajuæi, pun nestrpljenja, izraèunati koliko æu vjerojatno morati èekati. Pogledom sam preletio preko gomile svojih supatnika koji su u tišini èekali. Boravak u takvim prostorijama oduvijek mi je bio muèan, a pogled na sva ta lica što su, pateæi od raznovrsnih oènih bolesti, poprimila neku bespomoænu tupost, bio je neutješan. U toj masi pronaðoh samo dvije privlaène glave: jednoga Talijana kojemu je lijevo oko, vjerojatno u tuènjavi ozlijeðeno, bilo povezano rupcem živih boja, dok je ono zdravo, desno, južnjaèki ravnodušno promatralo zidove, ne odajuæi ni najmanju zabrinutost ili nestrpljenje. Zatim, jednoga lijepoga sijedoga gospodina koji je nepomièno i spokojno sklopljenih oèiju sjedio u kutu. Doimao se zadubljenim u sjeæanja ili lijepe misli, jer na naboranom, sjedobradom licu neprestano je blistao veoma tih, prigušen osmijeh. No bio sam odveæ mrzovoljan i pretjerano zaokupljen sebiènom brigom za vlastite oèi, a da bih drugima poklanjao preveliku pozornost ili s njima suosjeæao. Oslonivši 64 glavu na dlanove, stadoh zuriti u pod. Iz lijeènièkih soba i ambulanta dopiralo je glasno ispitivanje i blago tješenje, katkada i napola prigušen krik. Kada napokon iz dosade ponovno podignuh pogled i ispružih se na sjedalu, pogled mi pade na djeèaka koji je sjedio toèno nasuprot meni. Moglo mu je biti dvanaest godina i isprva mi se èinilo da me gleda. No uskoro shvatih daje pogled tih crvenih, upaljenih oèiju bio beživotan i zurio u prazno. Tako nagrðeno lice inaèe je bilo ljepuškasto i zdravo, a i tijelo dobro razvijeno i prilièno snažno. Sjeæao sam se svoga djeèaštva i veæ tada velikog užitka u svjetlosti, suncu, šumi i livadama, u pješaèenjima kroz planine svoga zavièaja. Sjeæao sam se jedine snažne strasti svoga života, svoga tihog druženja s planinama, poljima, stablima i vodom, i s èuðenjem shvatih da su mi, skoro bez iznimke, svi èisti, pravi, najljepši užici, koje sam ikada imao, dopirali kroz oèi. Taj je osjeæaj bio tako živ da osjetih jaku želju da pobjegnem i negdje ispred grada zalegnem u visoku, svijetlu travu. A tu ovaj gotovo slijepi djeèak! Nisam uspijevao gledati pokraj njega. Morao sam uvijek iznova pogledati njegovo ljepuškasto lice i te jadne, crvene, bolesne oèi, iz kojih je neprestano tekla velika suza koju je uvijek otirao jednom te istom strpljivom i plahom kretnjom. Prošlo je više od sata. Sjena velike susjedne kuæe stade se povlaèiti sa staklenoga krova pod kojim smo sjedili, a kroz otvoren prozorèiæ probi se široka zraka sunca. Djeèak, kojemu sunèana zraka dotaknu ruke i koljena, pomaknu se pomalo uplašen. On stade pružati glavu lagano naprijed, licem prema gore, sve dok mu sunce ne pogodi oèi. Vjeðe mu zadrhtaše, cijelim licem prostruji blagajeza lake, slatke boli, oživi mu crte lica i otvori malena, svježa usta. To je bio samo tren. Zatim se mališan ponovno nasloni na klupu, otre suze što su polako i bez prestanka navirale i ostade sjediti miran kao i prije. Uskoro ga njegovateljica odvede. No u toj minuti u meni išèeznu sva ljutnja i osornost. Trenutak u kojem sam tu utješnu svjetlost vidio kako s prolaznom radošæu pada na taj mali, razoreni život, ostade mi ozbiljna i draga uspomena. U gostionici sam odložio naprtnjaèu, pa prostranim, golim trgom, kraj franjevaèke crkve krenuo u šetnju gradom u predveèerje. Bilo je prohladno i kišno, u uskim ulicama toga èudnovatoga planinskoga grada veæ se spuštala noæ. A kako èovjeku kadšto na putovanjima iznenada na um padaju neobiène i suvišne misli, stadoh razmišljati zašto zapravo putujem, zašto sam u Italiji i baš danas u Gubbiju. Što sam tu tražio? Mada umoran, prihvatih tu neumitnost i potrudih se pronaæi odgovor. Prije èetrnaest dana otputovao sam od kuæe da bih još jednom došao u Italiju, bio okružen drugaèijim narodom i jezikom, da bih vidio strane gradove, lijepe graðevine, stare umjetnine. Zašto nisam ostao kod kuæe uz posao i obitelj? Jer sam se htio odmoriti. Ta zar se èovjek na putovanjima odmara? To sam otprije znao, dakle nisam krenuo na put radi odmora. No, možda radi umjetnosti? To je veæ bilo bliže istini. Žudio sam ponovno vidjeti firentinsku katedralu, ubavi San Marino, slike Fra Angelica i Donatellove skulpture. A od Firence sam produžio put ne bih li vidio nova djela, pronašao gradove s pre-divnim trgovima i ulicama, dvorce s moænim tornjevima, crkve sa zidovima punim lijepih fresaka. Èuo sam o Gubbiju daje prekrasan grad podignut na strmoj stijeni, s bajkovitim palaèama i izazovnim tornjevima, pravo èudo graditeljske smionosti. No zašto sam tamo otputovao? Nešto je, dakle, u meni moralo hlepiti i žudjeti, jer kako bih inaèe stajao ovdje, stotine milja daleko od doma, u starome umbrijskome gradiæu? Koju sam potrebu, koju nuždu slijedio? Polako sam pokušavao složiti mozaik. Mislio sam na San Miniato, na kupolu i zvonik firentinske katedrale pitajuæi se što me njima privuklo? Zašto su me èili sretnim? Ako ono što su umjetnici i njihovi pomoænici predano i ustrajno stvarali prije više stotina godina, danas kao i onda tisuæe ljudi obdaruje plemenitim mislima, tada ni svima nama nije bez utjehe što u svojoj samoæi i slabosti radimo i èinimo ono moguæe. Tu sam utjehu tražio, ništa više. Oduvijek sam znao da postoji ono zajedništvo, ali ga èovjek s vremena na vrijeme mora ponovno doživjeti, ponovno vlastitim èulima osjetiti prošlost nazoènom, daljinu bliskom, ljepotu vjeènom. To nas uvijek iznova zapanji i usreæi. Jer Michelangelo i Fra Angelico radeæi nisu mislili ni na mene ni na druge. Stvarali su za sebe same, svatko za se, svatko djelomice za svoju prijeku potrebu, ogorèeno se boreæi sa zlovoljom i umorom. Svatko od njih tisuæu je puta bio nezadovoljan uèinjenim; Ghirlandajo je sanjao vedrije slike, a Michelangelo mnogo moænije graðevine i spomenike. Imamo samo ono što je od njih ostalo, ali vrijednim smatramo upravo njihov trud. To nas i same ohrabruje da nastavimo. Nebitno je što svatko od nas nije velik izabranik. I mi maleni, bili mi umjetnici ili ne, radujemo se svakoj pobjedi vjeènosti nad sluèajem i trebamo te utjehe kako bismo uvijek iznova zapoèinjali borbu s nepovjerenjem prema vrijednosti svega ljudskoga- Stajao sam, dakle, u Gubbiju da bih iz pogleda na velika djela ljudskih ruku crpio hrabrost i vjeru. Dotle je doprlo moje razmišljanje. U meðuvremenu sam se uspeo ulicom, koja je bivala sve strmijom, zaokrenuo u gotovo ravnu sporednu ulicu i najednom se našao pred najveæom zgradom u gradu, srednjovjekovnom konzulièinom palaèom. To mi prekide sve misli. Penjao sam se na veliku terasu, silazio, gledao, èudio se, i za danas sve ostade na tome. Ta grandiozna, gotovo besramna odvažnost arhitekture jednostavno je zapanjujuæa i ima neku uzbudljivu nestvarnost. Èini vam se da sanjate ili promatrate dekoraciju i neprestano morate sami sebe uvjeravati daje sve to doista tu, kameno i èvrsto. Ulice su me primale jedna za drugom, listom strme, tihe, prkosne, pune visokih, golih kamenih kuæa od kojih se odbija jeka ploènika. Ponegdje siæušan vrt, komadiæ zemlje što umjetno i uplašeno lebdi na visokome zidu, zatim pogled uz beskrajno strmu ulicu, a nizbrdo vrtoglave stepenaste ulièice. Moji potkovani potplati bezbroj su se puta poskliznuli na glatkome, pokislom ploèniku. Pritom je bilo gotovo smiješno gledati kako se u podnožju toga strmoga, neizrecivim naporima stvaranoga grada stere zelena i ugodna, nepregledna, pitoma ravnica. A cijeli grad i sve te razmjerno raskošne zgrade i zidine nisu ostavljale dojam razmetljivosti, veæ su se prije doimale sumorno i kao nastale iz pohlepne nužde. Umoran i zbunjen, dok se veæ spuštala noæ, potražio sam svoju gostionicu, naruèio veèeru i do odlaska na poèinak razmišljajuæi sjedio uz domaæe crno vino. Sada mi se èinilo da moja teorija i nije više sasvim toèna. A kako se zbunjujuæi dojam toga neobiènoga grada tada još nije dao razjasniti, za motiv svoga putovanja uzeo sam potrebu da osjetim èuðenje, koje nikomu ne moram objašnjavati, i da na trenutak lišen odgovornosti živim samo kao gledatelj. Meðutim, nesvrhovitost toga razmišljanja veæ sada me poèela nasmijavati. Moja je spavaonica bila ledeno hladna i vlažna, ali je zato krevet bio izvrstan, i nakon devet sati savršena sna ponovno sam bio okrijepljen i svjež. Izlijeèen od jalova mudrovanja ujutro sam pošao u šetnju i doživio taj èudesni grad onako kako se doživljavaju pustolovine. Hodao sam zrakom punim patetiène strasti i imao dojam kao da stare fantastiène zgrade vehementnim pokretima nastavljaju glumiti onaj uzavreli život kakav je ovdje zasigurno bujao u minulim vremenima, a kojemu u današnjih žitelja nema ni traga. Prkosno èastohleplje stoje boreæi se s èudnim zaprekama izgradilo ovu strminu, na nikakvu tlu podiglo vrtoglavo visoke tornjeve i goleme dvorce i visoko na strmome rubu brijega sazdalo masivne samostane i kaštele, u sebi nosi nešto bajkovito, gotovo iskonsko. Gubbio se smjestio na obronku zauzevši tek treæinu njegove visine. Iznad posljednjega gornjega zida i gradskih vrata uspinje 68 se brdo, golo i strmo, na èijoj se polovici nalazi stara kapelica od sjajne crvene opeke, a na samome vrhu poput utvrde velika samostanska zgrada. To brdo od kojih tisuæu metara mamilo me. Nakon uzbudljiva dojma srednjovjekovnoga grada poželio sam malo zaci u prirodu i zaviriti u planinu. Mislio sam, takoðer, da æu možda ondje gore iz oblika planinskoga krajobraza nauèiti kako razumjeti prkosno smioni duh njegovih drevnih graditelja. Izašavši kroz zadnja gradska vrata stao sam se polako uspinjati i ubrzo mi se otvorio pogled na široku, zelenu ravnicu. Dobra i u velikim zavojima izgraðena cesta vodi sve do samostana, a dijelom puta sjedne je strane obrasla èempresima. Crvenu kapelicu zatekao sam u vrlo ruiniranom stanju, samo što se ne sruši. Moæni, prijeteæi grad ispod mene postupno se smanjivao bivajuæi neobièno pitom, dok na posljetku nije ležao skromno, duboko u podnožju brijega doimajuæi se gotovo ravnim. Golemi dvorci i tornjevi stajali su dolje maleni i krhki poput igraèaka. U visinama stade puhati snažan, hladan snježni vjetar. Put je prestao, pa sam slijedio nejasnu kozju stazu koja je preko pustopoljina, šljunka i kamenih gromada vodila prema vrhu da bi na kraju nestala. Postade hladno i samotno, gore je puhao nekakav alpski zrak, a grad postade gotovo nevidljiv. Napokon sam prešao uzvisinu i zastao skoro zaprepašten. S one strane pucao je pogled na velièanstven svijet planina, a ispred mene u vrtoglav ponor obrušavao se strm, divalj klanac, uzak i jeziv, a užasne litice ponora s obiju strana bijahu posve gole i crvene. Samo je negdje u sredim raslo malo žbunja i trave, i tamo se stisnulo maleno stado koza s pastirèetom, siæušno i preplašeno izmeðu brda i doline. Vrh kojega sam ubrzo dosegnuo ležao je pod snijegom. Zelena ravnica, brežuljci s voænjacima, palaèe i stari gradovi i cijela poznata mi Italija najednom išèeznuše i ja stajah u nepoznatu, divljem, surovu kraju. Ni kuæe ni sela dokle pogled seže, nigdje èovjeka doli pastirèeta na obronku, a dolje u crvenome klancu neki jahaè, u kaputu i s velikim šiljatim šeširom, prebacivši pušku preko leða jahao je na mazgi iz doline u smjeru Sche- 1907. U poèetku sam dobivao osamdeset maraka na mjesec, zatim devedeset, pa devedeset i pet i bio ponosan i sretan jer sam zaraðivao za život i ni od koga nisam morao uzimati ni novèiæa. Ambicija mije bila napredovati u antikvarijatu. Tamo je èovjek mogao kao bibliotekar živjeti meðu starim knjigama, datirati prvotiske i drvoreze, a u dobrim je antikvarijatima bilo namještenja koja su se plaæala dvjesta pedeset i više maraka. Doduše, put do tamo bio je još dug i valjalo je raditi i raditi... Svakakvih je obješenjaka bilo meðu mojim kolegama. Knjižara mi se èesto èinila utoèištem svakovrsnih èudaka. Raspopi, propali vjeèni studenti, nezaposleni doktori filozofije, po kratkom postupku otpušteni urednici i èasnici, koji postadoše neupotrebljivi, svi oni stajali su do mene za pisarskim pultom. Jedni su imali ženu i djecu i hodali u žalosno iznošenoj odjeæi, drugi su živjeli gotovo lagodno, no veæina bi se pretrgla veæ u prvoj treæini mjeseca da bi preostalo vrijeme uživali u pivu, siru i hvastanju. No svi su iz nekih svjetlijih vremena saèuvali otmjene manire i uèen govor i bili uvjereni da su samo neèuvenom nesreæom spali na ova skromna mjesta. Kao što rekoh - neobièni ljudi. Ali èovjeka kakav je bio Co-lumban HuB nikada prije nisam vidio. Došao je jednoga dana u pisarnicu i sluèajno zatekao nepopunjeno beznaèajno pisarsko mjesto, sa zahvalnošæu ga prihvatio i na njemu ostao dulje od godine dana. Zapravo nikada nije èinio ni govorio ništa upadljivo i izvana nije živio drugaèije od ostalih siromašnih uredskih namještenika. Na njemu se, meðutim, vidjelo da mu život nije oduvijek bio takav. Moglo mu je biti tek nešto preko pedeset godina, a bio je stasit poput vojnika. Kretnje su mu bile otmjene i široke, a pogled, mislio sam tada, kao u pjesnika. HuB je znao sa mnom poæi u gostionicu jer je slutio da mu se potajice divim i da ga volim. Držao bi tada nadmoæne govore o životu i dopuštao mi da ga poèastim. A jedne lipanjske veèeri isprièat æe mi još nešto. Buduæi da sam imao roðendan pošao je sa mnom na skromnu veèeru, pili smo vino, a zatim u toploj noæi 70 uz rijeku šetali alejom. Tamo je ispod posljednje lipe stajala kamena klupa na kojoj se on ispružio, a ja zalegao u travu. No ja sam stara mazga, inaèe vam ne bih pripovijedao ono što æu vam sada reæi. Ako ste èestit momak, zadržite to za sebe i ne naklapajte o tome. No, kako god želite. Kada me pogledate, u meni vidite pisarèiæa krivih prstiju i pokrpanih hlaèa. Kad biste me i htjeli zatuæi, ne bih imao ništa protiv. U meni se još jedva što može zatuæi. Kažem li vam da mi je život bio vihor i plamen, slobodno se nasmijte! No možda se i neæete smijati, mladiæu, ispripovjedi li vam starac u ljetnoj noæi bajku. Bili ste veæ zaljubljeni, zar ne? I to nekoliko puta, je li tako? No vi još ne znate što znaèi ljubiti. Velim vam, ne znate. Možda ste jednom proplakali noæ? I cijeli mjesec loše spavali? Možda ste i pjesme pisali i nekoæ se poigravali mišlju o samoubojstvu? Da, poznato mije to. Ali to nije ljubav. Ljubav je nešto drugo. Još pred deset godina bio sam ugledan gospodin i pripadao najvrsnijemu društvu. Bio sam upravni èinovnik i prièuvni èasnik, imuæan i neovisan, imao jahaæega konja i slugu, udobno stanovao i dobro živio. Imao sam mjesta u kazališnim ložama, ljeti putovao, posjedovao omanju zbirku umjetnina, bavio se jahanjem i jedrenjem, naveèer se družio s prijateljima uz bijeli i crveni bordo, uz zajutrak pio pjenušac i seri. Godinama sam se na sve to bio naviknuo, a ipak sam prilièno lako mogao i bez toga. Što uopæe ima u jelu i pilu, jahanju i vožnji, zar ne? Malo filozofije, i sve postaje nepotrebno i smiješno. Pa i društvo i dobar glas i to što pred tobom skidaju šešir, i to je na posljetku nebitno, mada veoma ugodno. Ali, htjeli smo razgovarati o ljubavi, zar ne? Što je, dakle, ljubav? Umrijeti za voljenu ženu, danas se to rijetko dogaða. To bi svakako bilo najljepše. Ja ne govorim o ljubavi udvoje, o ljubljenju i voðenju ljubavi i ženidbi. Ja govorim o ljubavi koja je postala jedinim osjeæajem neèijeg života. Ona se sastoji u tome da sve htijenje i 71 umijeæe nekog èovjeka strasno teži jednom jedinom cilju i da svaka žrtva postaje nasladom. Ta vrsta ljubavi ne želi biti sretna, ona želi gorjeti i trpjeti i razarati, ona je plamen i ne može zga-snuti prije negoli proguta i ono posljednje èega se dohvati. O ženi koju sam volio ne trebate ništa znati. Možda je bila èudesno lijepa, možda samo zgodna. Moždaje bila genij, možda i ne. Bože, zar je to uopæe bitno! Bila je ponor u kojemu sam trebao skonèati, bila je ruka Božja koja je jednoga dana posegnula u moj beznaèajni život. I otada, taj beznaèajni život bio je sjajan i raskošan, shvatite to. Najednom to više nije bio život staleškoga èovjeka, veæ život boga i djeteta, mahnit i nepromišljen, plamen i buktinja. Od toga trenutka, sve što mi je prije bilo važno, postalo je otrcano i dosadno. Propuštao sam stvari koje nikada prije ne bih propustio, smišljao vragolije i kretao na putovanja samo da bih na trenutak vidio osmijeh te žene. Za nj u, ja sam bio sve što ju je tada moglo obradovati, za nju sam bio veseo i ozbiljan, prièljiv i šutljiv, korektan i luckast, bogat i ubog. Kada je primijetila stoje sa mnom posrijedi, poèe me stavljati na bezbrojne kušnje. Bilo mije veselje služiti joj, i nije mogla ništa izmisliti, nikakvu želju smisliti koju joj ne bih ispunio kao daje sitnica. Ona tada uvidje da sam ju volio više nego ijedan muškarac, pa nastupiše spokojna vremena kada me shvaæala i prihvaæala moju ljubav. Viðali smo se tisuæe puta, zajedno putovali, èinili nemoguæe samo da bismo bili zajedno i obmanuli svijet. Sada sam mogao biti sretan. Bio sam joj drag. I neko sam vrijeme, možda, i bio sretan. No moje poslanje nije bilo tu ženu osvojiti. Pošto se neko vrijeme naužih one sreæe i ne morah podnositi novih žrtava, kada bez muke od nje dobivah osmijeh i cjelov i noæ ljubavi, u mene se stade uvlaèiti nemir. Nisam znao što mi nedostaje, bio sam postigao više negoli sam u svojim najsmjelijim željama ikada žudio. No bio sam nespokojan. Kao što rekoh, nije mi bilo poslanje tu ženu osvojiti. Sluèaj je htio da se tako zbilo. Poslanje mi je bilo da patim od ljubavi, a kada je posjedovanje drage mi žene tu patnju poèelo lijeèiti i blažiti, u mene se useli nemir. Neko sam vrijeme trpio, a onda morah poæi. Napustio sam ženu, uzeo dopust i krenuo na dalek put. Moj je imetak veæ tada bio 72 dobrano naèet, ali tko mari? Putovao sam i vratio se nakon godine dana. Tek što sam bio otputovao, stara se vatra ponovno razbuktala. Što sam dalje išao i duže izbivao, to se bolnije vraæala ona strast, a ja se radovao i sve dalje putovao, dugih godinu dana, sve dok vatra ne posta neizdrživom i ne prisili me da se vratim svojoj dragoj u okrilje. I sad sam bio tu, ponovno u svom domu i zatekoh ju ljutitu i do srži povrijeðenu. Zar ne, ona se meni predala i usreæila me, a ja sam ju ostavio! Imala je opet ljubavnika, ali vidjeh da ga ne voli.